Šibenska Adventura, zagrebačko fuliranje ili nadaleko poznati advent u Beču imaju svoje čari, ali u Ražinama kod Šibenika nalazi se jedna posebna božićna bajka za koju je zaslužna obitelj Crljen.
Prije nekoliko godina Sanda i njezin suprug Mladen došli su na ideju kako napraviti nešto što će oživjeti stare običaje i uz pjesmu okupiti prijatelje i obitelj pod svjetlima tisuće lampica.
– Obišli smo advente u Zagrebu, Splitu, Zadru… i počeli smo razmišljati kako bi bilo lijepo napraviti nešto za obitelj, prijatelje i susjede, okupiti ih sve na jednom mjestu, počastiti jelom i pićem i zabaviti se uz dobru glazbu. Znate, danas se sve svodi na obilaženje šoping centara, kupovinu velikih poklona i jednostavno se pomalo gubi ono druženje i stari običaji. Ljudi bi se prije družili po kućama, na Polnoćku se išlo pjevajući, a poklon koji bi mi djeca dobili bila bi jabuka. I bili smo sretni – priča nam Sanda prisjećajući se običaja iz rodnog Danila.
U svom dvorištu u Ražinama s oko devet tisuća lampica Sanda i Mladen stvorili su pravu božićnu bajku, a s uređenjem kreću već prvog dana prosinca.
– Da, kod nas je bio običaj kititi jelku na Badnjak, ali ovako imamo priliku duže se družiti s dragim ljudima. Svake godine nam netko svira, suprug se obuće u Djeda Božićnjaka na radost brojne djece, organiziramo za njih i dječje karaoke, ispeče se mesa, pjeva se i jednostavno druži. Kada vidim tih 70, 80 ljudi na okupu srce mi je puno. Sve radimo sami, cijelu godinu razrađujem ideje, a suprug mi bezuvjetno pomaže u svemu – objašnjava nam Sanda.
Sve troškove snose sami, ali radost koju vidi na licima prijatelja i obitelji je neprocjenjiva. Njihov privatni advent podsjeća na neke stare običaje, a ove godine je napravila i božićni kruh koji je nekoć radila njezina majka.
– Bio je običaj raditi kruh sa bajamima, svi bi se okupili oko stola i dobili bi po komadić. I to je bio najslađi kruh – prisjeća se.
Njihova kuća izaziva dosta pažnje u Ražinama, a ljudi svaku večer navrate i poslikaju se, priča nam.
– Ljude to veseli, meni je drago vidjeti da smo nekome izazvali osmijeh na licu, a bilo bi lijepo kad bi ovaj božićni duh prešao i na druge. Ovo je vrijeme zajedništva, a ima li ljepšeg poklona nego nekog razveseliti – zaključuje Sanda.
