Završen je natječaj za pjesničku rezidenciju ‘Vesna Parun’ na otoku Zlarinu koji već četvrtu godinu raspisuje udruga Fotopoetika.
Podsjetimo, riječ je o rezidenciji koja piscima pruža mirno i skladno otočko utočište za rad, a upravo u spoju s prirodom i u tišini, omogućuje uranjanje u vlastiti stvaralački proces. Organizator podmiruje troškove putovanja i smještaja i dodjeljuje honorar. Osim osnovnih uvjeta koje valja ispuniti za prijavu (objavljena jedna pjesnička zbirka, najmanje 18 godina starosti i hrvatsko državljanstvo), ocjenjuje se originalnost ideje u prijavi, razrađenost plana rada, povezivanje vlastitog rada s prostorom, moguće i životom i poetikom Vesne Parun, no potonje nije primarni uvjet.
Ove je godine na natječaj pristiglo 16 prijava. Dvije prijave su odbačene jer nisu ispunile uvjeta natječaja (autorice nisu imale objavljenu pjesničku zbirku). Žiri u sastavu Nives Franić, Živana Podrug i Sanja Baković ove je godine jednoglasno kao rezidenta izabrao Tomislava Augustinčića.
Ove godine žiri zbog jedinstvenih ideja i temeljite predodžbe rada na rezidenciji s visokom ocjenom pohvaljuje pjesnikinje Maju Solar i Moniku Herceg.
Među pristiglim prijavama za ovogodišnju rezidenciju ‘Vesna Parun’, pjesnik i etnolog Tomislav Augustinčić imao je najoriginalnije, u stvaralačkom smislu najintrigantnije, a u svakom slučaju slojevito i sustavno napisano motivacijsko pismo.
Augustinčić sretno spaja etnografiju i pjesništvo, odnosno poziciju znanstvenika i umjetnika, a planirani rad u rezidenciji čvrsto naslanja na otok Zlarin i njegove tradicije, na crvenilo koralja s kojim su se Zlarinjani u prošlosti bavili te na pjesništvo Vesne Parun, u kojem zbirka Koralj vraćen moru postaje metafora za nju samu i njezinu smrt te je svojevrstan moto pjesničkog bivanja na Zlarinu. Njegovo je poslanje, kako sam kaže, tražiti uzvišeni jezik u svakodnevnom govoru, jezik nježnosti u nesuvislim naklapanjima, i pisati, uvijek i iznova, šireći pritom kontemplativni prostor stvaralaštva i uspostavljajući intimne veze sa svijetom.
– Ukratko, oslanjajući se na etnografsku perspektivu bavljenja svijetom oko sebe te na različite književne izvore, Tomislav Augustinčić u svojem eseju/nacrtu ‘Etnografija crvenila’ ukazuje na povezanost crvenila/koralja/erosa, Vesne Parun, grčkog mita o Geironu i otoka Zlarina.
Nadalje, okreće se i prema vlastitoj intimnosti tako da se otkriva kao autor imaginirajući vlastitu dnevnu rutinu na rezidenciji. Iz svega navedenog jasno je da je Augustinčić kao pjesnik-etnolog nakanio biti čitatelj, mislilac i pjesnik- radnik koji je tu radi pisanja i koji sva znanja i iskustva zgušnjava pjesničkim erosom.
Izboru kandidata Tomislava Augustinčića kao rezidenta osobito je doprinijela njegova ozbiljnost kojom je pristupio predstavljanju ideje i preciznost u opisu nakane da presloži poznato ulazeći u proces insajderski, kao istraživač i subjekt vlastite poezije – stoji u zajedničkom obrazloženju članica žirija.
