Zanimljivosti oko zvonika

Posljednji kamen na Katedralu je postavljen na današnji dan prije 485 godina

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Kronike bilježe da su radovi na Katedrali svetog Jakova u Šibeniku završeni 3. prosinca 1536. godine. Potom je još nastavljeno unutrašnje uređenje, a konačno je posvećena 1555. godine.

Posljednji kamen, kako donosi kronika Draganić-Vrančić, postavljen je 3. prosinca 1536. ‘Item: adii 3 decembre 1536 fu messa ultima man alla fabbrica de San Jacoibo Ciesa ‘Catedrail de Sebenico’, la qual fu oomenzata dal 1431 adi 9 april.’ Godine 1547. majstor Franjo Checcus preuzima popločanje crkve. Biskup Ivan Lucije Štafilić 2. travnja 1555, uz veliko oduševljenje puka, svečano je posvetio Katedralu svetom Jakovu.

Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298. godine kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402. godine. Gradnja je međutim, započela tek 1431. godine i trajala uz prekide do 1536. godine.

Zanimljiva je i priča o zvoniku katedrale, kojeg nema, a o čemu piše Vojko Devetak u radu ‘Šibenska katedrala kroz 900-godišnju povijest Šibenika’.

Za nevolju dugo je služila kao zvonik jedna kula blizih gradskih zidina koja je porušena 1889, a zvona smještena u crkvu sv. Barbare. Za vrijeme gradnje katedrale (1431—1536) nije se uopće mislilo na zvonik. Ionako mali grad mnogo je žrtvovao za gradnju stolne crkve te nije imao toliko financijskih mogućnosti da još gradi i zvonik. Neosnovano je mišljenje da se zvonik imao nadograditi nad sakristijom. O tome ne postoje nikakvi dokumenti, niti je sakristija arhitektonski u svojim temeljima tako postavljena da bi se moglo zaključiti da bi njezini krhki temelji mogli izdržati visoko i teško zdanje zvonika.

Građani su živo željeli imati i zvonik. Ta se želja pokazala ostvarljivom tek godine 1875. kad je car Franjo Josip I posjetio Šibenik. Tom prigodom predana mu je molba za gradnju zvonika, na koju je on odgovorio pozitivno. Napravljeno je nekoliko projekata. Ministarstvo je prihvatilo nacrt arhitekta Bergmana i odredilo da se u svrhu gradnje zvonika odobri 15 tisuća fiorina, a ostalo neka garantiraju općina, biskup, crkva i građani. Odgovorni i vodeći građani pristali, su na te uvjete. Konačni obračun iznosio je 29.126 fiorina, a u toj svoti participira državna blagajna sa 15.000, općina, sa 4.177; ostalih 9.949 fiorina spalo je na teret crkvene blagajne. Da bi se prikupio novac, osnovana je tombola na dan godišnjeg gradskog sajma (26. VII); k tomu je još pridružen legat (darovnica) Semović Od 2.500 fiorina. Međutim, Bergmanov nacrt nije odobrila Centralna komisija za historijske i umjetničke spomenike pa je povjerila arhitektu L. Hauseru da izradi novi nacrt, ali ni za ovaj nacrt nije dano odobrenje.


Pratite nas i na društvenim mrežama: