Dario Šimić jedan je od velikana hrvatskog nogometa, od onih malobrojnih koji su ušli u ‘reprezentativni klub 100’. Zapravo je Dario odigrao okruglih 100 utakmica za Vatrene. Jedan je od onih igrača koji su ucrtali Hrvatsku na nogometnu kartu svijeta, učinili je svjetskom velesilom. Dovoljno je reći da je bio nezamjenjiv u momčadi koja je 1998. osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Za sve što je napravio u kockastom dresu 2010. godine dodijeljena mu je nagrada ‘Ponos navijača’, koju dodjeljuje Klub navijača hrvatske nogometne reprezentacije ‘Uvijek vjerni’. Njegova klupska karijera nije ništa manje impresivna. Nakon Dinama igrao je za talijanske i europske velikane Inter i Milan, nosio je i dres Monaca, da bi se u smiraju igračke karijere vratio tamo odakle je počeo, na Maksimir. Ali, i nakon što je objesio kopačke o klin ostao je blizu nogometa. Odlučio se boriti za prava igrača, tako da je danas predsjednik Udruge nogometni sindikat, koja je napravila puno toga dobroga za hrvatske nogometaše. U želji da hrvatski nogomet učini boljim 2017. godine kandidirao se i za predsjednika HNS-a, ali nije uspio. Dakle, riječ je čovjeku, sportašu s kojim se ima o čemu pričati. Pa smo stoga njegov boravak u Šibeniku iskoristili za ćakulu jedan na jedan.
Bili ste član legendarne brončane generacije Vatrenih koja je donijela puno radosti Hrvatima. Jeste vjerovali da će neka buduća generacija nadmašiti taj vaš uspjeh, da će 20 godina kasnije Hrvatska postati viceprvak svijeta?
– Rekao bih da se to srebro nadopunjuje na našu broncu. Mi smo tada bili prvi put na Svjetskom prvenstvu, znači probijali smo led, stavljali Hrvatsku na nogometnu kartu. Bilo je jako teško i kvalificirati se, kretali smo praktički s dna. Znamo što je ta bronca značila za Hrvatsku netom poslije rata, a kako sam kazao, Rusija je nadopuna te bronce. Sve je to na neki način povezano. Da nismo mi osvojili broncu možda Hrvatska ne bi tako napredovala, ne bi se stvorio kult reprezentacije.
Može li Hrvatska opet otići tako daleko?
– I dalje smo dobri, ali za napraviti takav uspjeh, za ući u polufinale, treba se puno toga poklopiti. I drugi igraju nogomet, ulažu u njega. Eto, nakon bronce čekali smo 20 godina na srebro, na novu generaciju. Ali, važno je biti tu, stalno u vrhu, biti redovit na velikim natjecanjima, a mi to jesmo.
U tijeku je svojevrsna smjena generacije u reprezentaciji i čini se trebat će neko vrijeme dok se opet ne budemo nosili s onima najjačima, poput Francuske i Portugala?
– Vidjet ćemo koliko ovi novi dečki mogu na novoj nogometnoj karti, koliko će njima trebati vremena da dođu na najviši nivo. Uostalo, kapetan Modrić je i dalje tu, pa Brozović i još niz vrhunskih igrača iz vrhunskih klubova. Kako će biti ukomponirani, do kuda će ići, vidjet ćemo. Imamo dobru i konkurentu momčad koja je u slaganju, igramo s najjačima, što je dobro, jer tako najbolje otkrivaš svoje slabosti, vidiš tko može, a tko ne može. Dalić radi vrhunski posao i vjerujem da će izvući maksimum iz reprezentacije.
Igrali ste u obrani, a sada u zadnjem redu Vatrenih igra naš Biličanin Duje Ćaleta-Car. Kako vam se sviđa?
– Jako mi se sviđa, jako je napredovao, stasao je kao igrač. Pratim njegove utakmice u Francuskoj gdje je izborio za mjesto u prvih 11 u Marseilleu, što nije lako kraj tamošnjih vrhunskih stopera. Igra moderno, uvijek je na igraču, ne ide nazad. Važna je karika u reprezentaciji i klubu.
1.HNL ove je sezone jako zanimljiva?
Liga 10 je polučila uspjeh, kvaliteta je izašla na vidjelo. Dinamo je i dalje naš najjači klub i još uvijek se najviše pita njega, koliko će kiksati. Tko je najbliži da mu pomrsi račune? Sigurno Osijek. U jednom je naletu, radi se novi stadionu, došao je jedan fenomenalan trener, imaju rezultat, sada su pobijedili Dinamo i sigurno su u ovom trenutku oni prvi izazivači. Volio bih da se i Hajduk digne, jer Hajduk je uvijek Hajduk i zaslužuje više, tim više što nema lošu momčad. U svakom slučaju bit će zanimljivo do kraja prvenstva, kako na vrhu, tako i u borbi za ostanak.
Mnogi su Šibenik vidjeli u grčevitoj borbi za ostanak, ali za sada mu jako dobro ide? Je li vas iznenadio?
– Svaka čast Šibeniku. Nije lako iz druge ući u prvu ligu i biti odmah konkurentan, to je jedan sasvim drugi nivo. Igraju dobar nogomet, pohvalio bi Rendulića i braću Bulat što su složili jednu zaista dobru momčad s obzirom na budžet i situaciju s koronom.
Kako ste zadovoljni radom Udruge nogometni sindikat čiji ste predsjednik?
– Sve jako dobro funkcinira, više-manje smo sve propise uskladili s Fifinim i Uefinim, pa između ostalom ako igrači ne dobiju plaću tri mjeseca slobodni su. Također školujemo igrače, njih preko 40 besplatno se školuje na univerzitetu u Danskoj, imamo i dobru suradnju s HNS-om, tako da sam sve u svemu jako zadovoljan.
Imate li i dalje ambicija biti predsjednik HNS-a?
– Vidjet ćemo što nosi budućnost, volio bih da netko drugi iskoči, da uvijek ima kandidata, netko tko će izložiti svoj program i ideje. Jer što više glasova i ideja, to bolje za nogomet. Mislim da je naš nogomet krenuo u nekom boljem smjeru, napravili su se travnjaci diljem zemlje, nadam se da će se izgraditi i stadioni, ne treba to biti ništa megalomanski.
Često ste u ovim krajevima, tako da ste praktički domaći?
– Ha,ha, istina, već 30 godina dolazim ovdje. Prijatelj sam s Marinom Mikšićem, predsjednikom NK Vodice, tako da uvijek dođem kod njega, a imam i kuću u Tisnom, tako da sam dosta vezan za ovaj kraj.
