'Težim pronalaženju istine koju uloga nosi u sebi'

Mlada Zlarinjanka lovi titulu akademske glumice: ‘Trema mi je prijateljica koja me podsjeća da mi je stalo do toga što radim’

FOTO Mario Gregov

Mlada Zlarinjanka Lucija Alfier zasjala je krajem svibnja na završnom glumačkom ispitu na Dramskoj akademiji u Zagrebu s predstavom ‘Thelma i Louise’, a tu 24-godišnjakinju od statusa akademske glumice dijeli još samo pisani dio diplomskog ispita i ispit iz govora. O njenom uspjehu upisa na Akademiju ‘iz prve’ već smo pisali – u konkurenciji od čak 122 prijavljenih bila je jedna od dvanaestero njih koji su se strogim profesorima s akademije posebno istakli, i to ne toliko po načinu na koji glume, već po svojoj ‘prirodnosti’. Upravo ta prirodnost, vedrina, susretljivost i optimizam i danas dominiraju u komunikaciji s njom, a mi smo je za razgovor ‘uhvatili’ u gustom rasporedu između fakultetskih probi i izvedbi, ali i pripremama za predstavu ‘Grižula’ u režiji Saše Božića i Petre Hrašćanjec na Dubrovačkim ljetnim igrama čije se premijera očekuje 20. kolovoza.

FOTO Denis Butorac

Djetinjstvo je provela na rodnom Zlarinu, a nakon osnovne škole pohađala je Gimnaziju u Šibeniku te 2015. godine iz prvog pokušaja upisala Akademiju dramskih umjetnosti. Za prijemni ispit pripremala se više od godinu dana, a zlarinske veze i tu su odigrale veliku ulogu, pa je tako veliku pomoć i podršku imala od glumca Leona Lučeva.

Još kao sedmogodišnjakinja krenula je na glumačke radionice na Zlarinu koje je vodila glumica i redateljica Petra Radin, a Lucija nam priznaje da je početak bio pomalo neželjen i spontan.

– Imala sam sedam godina i krenula kao i svaki dan neobavezno na plažu, naletila na Petru koja me svojom energijom i upornošću nagovorila da se priključim glumačkoj radionici. Tako je zapravo sve i počelo. Ozbiljnije sam se počela baviti glumom u srednjoj školi, skupila hrabrosti i otišla na prijamni ispit u Zagreb – govori nam.

Ističe nam kako su Zlarin i Zlarinsko ljeto obilježili njeno djetinjstvo, u budućnosti bi voljela tamo raditi s djecom, pričati priče i ‘bacati se u nepoznato’, a možda i pridonijeti tome da i nekom drugom otvori vrata u jedno drugačije svjetlo života.

Nakon proglašenja epidemije koronavirusa i zaustavljanja svih aktivnosti ovog proljeća, izolacija i karantena su pauzirale cijeli svijet, pa tako i kazališnu i filmsku industriju. Ona je svoj mir, naravno, pronašla na otoku kraj Šibenika gdje je, između ostalog, pripremala i završnu ispitnu predstavu. Povjerila nam je kako smatra da nam je svima trebao predah od konstantnog izvršavanja ciljeva koje smo si sami ili koje su nam drugi zadali. U tom periodu trebala je igrati dvije dječje predstave u HNK Šibenik, ali zbog cijele situacije one su odgođene.

– Vrijeme izolacije bih mogla nazvati svakako, ali sigurno ne ‘osamljenički period’. Svijet je na kratko stao i meni je to tada odgovaralo. Stala sam, udahnula i vratila se nekim esencijalnim životnim stvarima. Shvatila sam koliko se malih radosti može naći u formalno najnesretnijim okolnostima. Pisala sam domaće zadaće s rođakom, išla u prirodu, snimala kućna ‘karantena’ videa i paralelno imala svaki dan Zoom satove glume i govora. Takav način rada je bio jako nov za mene, ali mislim da sam se snašla u svemu tome i radila u tom trenutku s onim čime sam raspolagala – kaže nam Lucija.

Za završni ispit izabrala je predstavu Thelma i Louise, zajedno s kolegicom Marijanom Prokl. Thelma i Louise su dvije žene koje se u surovom svijetu žele izboriti za svoj identitet i neovisnost što je vrlo aktualno i danas, a glumiti ranjenu ali i jaku hrabru ženu bio je i psihički i fizički zahtjevan zadatak.

– Zahvaljujući profesoru Kreši Dolenčiću, kolegica i prijateljica Marijana i ja bacile smo se na glavu, svakodnevno čeprkale po sebi i otvarale nove emotivne prostore za koje nismo ni znale da su tu u nama.

Luciji je prva ljubav kazalište, ono je za nju proces te smatra da je zbog njega danas tu gdje je no napominje da bi se voljela ostvariti i na filmu. Pristup svakoj različitoj ulozi i priprema su za nju velik izazov u koji se hrabro upušta.

– Treba dobro iščitati tekst i pronaći jezgru, bit onoga što pokreće tvoj lik. Svi mi svakodnevno odrađujemo nekakve ciljeve, to mogu biti manji i veći ciljevi, ali to je ono što nas pokreće. Isto tako likovi imaju svoje ciljeve koje kroz komad žele ostvariti. I u skladu s tim glavnim ciljem gradim ulogu i pitam se kako bi ta osoba reagirala u određenoj situaciji. Težim pronalaženju istine koju taj čovjek nosi u sebi. I kroz probe uz redatelja i cijelu glumačku ekipu pronalazi se zajednički kod igre. U početku nikad ne znaš kako će izgledati finalni produkt i u redu je da postoje probe kad zapne i cijela stvar se nigdje ne pokreće. Treba se ne gristi što ne ide i pustiti da stvari sjednu na svoje mjesto – dodaje Lucija.

Priznaje da na izvedbama, pa čak i dok razgovara s nama, ima tremu. Ne vjeruje da postoje izvođači koji se ne susreću s njom. Ranije ju je frustrirala, trema joj je bila neprijatelj, grčevito joj se odupirala što je rezultiralo i fizičkim manifestacijama – suhim ustima, ubrzanim radom srca pa čak i grčevima u nekim dijelovima tijela. S vremenom i iskustvom prihvatila ju je kao prijateljicu i suradnicu koja mora biti prisutna kako bi je podsjećala da joj je stalo do toga što radi i da je normalno da je u ‘povišenijem stanju’.

FOTO Privatna arhiva

Kao najveći glumački uzor ističe divljenje prema Meryl Streep.

– Ona se ne boji borbe, vješta je i najbitnije – radi to s ljubavlju. Izdvojila bih još Tom Hanksa, Al Pacina, Violu Davis i Dustina Hoffmana – kaže, te dodaje da bi od starijih kolega na domaćoj sceni izdvojila Jadranku Đokić, Natašu Dangubić, Kseniju Marinković, Uršu Raukar, Leona Lučeva, Nikšu Butijera, Renea Bitorajca i Tihanu Lazović, a u budućnosti bi voljela i raditi s njima voljela.

– Što ću raditi i gdje ću raditi to još ne mogu znati. Jedino znam da želim raditi i da sam otvorena za nova iskustva, pa kud’ me život odnese – rekla nam je talentirana mlada glumica Lucija Alfier za kraj.

FOTO Luka Dubroja

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.