Ustavni sud Republike Hrvatske odbacio je tužbu 52-godišnjeg Dragana Paravinje, koji je tražio ponavljanje postupka zbog ‘nepravičnosti i pristranosti hrvatskog pravosuđa na svim instancama po nacionalnoj liniji s političkim i stranačkim interesima’.
Paravinja se prije četiri godine žalio da su mu povrijeđena ljudska prava u sudskom postupku kojim je 2017. pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva i pokušaja silovanja 17-godišnje maturantice Antonije Bilić iz Kričaka. Između ostaloga žalio se na nezakonite radnje i kaznena djela od strane službenih osoba u postupku, te sustavnog i udruženog sprečavanja dokazivanja pred sudom. Naveo je i kako su mu u sudskom postupku uskraćena prava, te da je doživio diskriminaciju, psiho-medicinsku i dirigiranu medijsku torturu, zlostavljanje i dovođenje u nejednak položaj za vrijeme istražnog zatvora, kao udruženo i sustavno prikrivanja svih navedenih nezakonitosti.
Istaknuo je kako iskaz koji je 26. lipnja 2011. dao u Banjoj Luci i u kojem je priznao ubojstvo nije bio zakonit. Naveo je kako nije upozoren o svojim pravima, te da je tijekom ispitivanja bio pretučen. Isto tako žalio se i na okolnosti pronalaska ljudske krvi u kabini kamiona, za koju se pokazalo da pripada Antoniji Bilić. Smatra da mu je taj trag podmetnut.
Ustavni sud je utvrdio kako su prvostupanjski i drugostupanjski sud dali iscrpna obrazloženja zašto dokazi koje obrana osporava kao nezakonite to nisu, te da je Paravinja tijekom čitavoga kaznenog postupka bio zastupan po branitelju te je imao mogućnost predlagati dokaze, komentirati dokazni postupak, davati svoje viđenje odlučnih činjenica, te isticati sve svoje prigovore. Iz videozapisa Centra javne bezbjednosti Banja Luka Ustavni sud je utvrdio da na njemu nema nikakvih vidljivih tragova zlostavljanja, te da je Paravinja obaviješten na materinskom jeziku o razlozima lišenja slobode i poučen ‘da nije dužan dati izjavu, i da ima pravo uzeti branioca’, te da je ovu pouku razumio i izjavio da želi branitelja.
Utvrđeno je da je Paravinja dao izjavu u prisutnosti dvojice branitelja. U uzjavi je rekao da je 7. lipnja 2011. na raskrižju putova Split-Drniš, Drniš-Šibenik uzeo u kamion djevojku koja je autostopirala i povezao je. U jednom trenutku je zaustavio vozilo kako bi prišao na njezinu stranu, te je izišao iz kamiona i ponovno ušao sa strane suvozača. Djevojka je u međuvremenu prešla na sjedalo vozača i pokušala izići iz kabine kamiona, u čemu nije uspijevala, te ju je on ‘jako uhvatio’ u predjelu vrata sve dok se nije smirila. Nastavio je vožnju prema Solinu, zatim se okrenuo i krenuo u pravcu Zagreba. Zaustavio se i tijelo djevojke prebacio na ležaj u stražnjoj kabini i tada krenuo od Drniša prema Kistanju. Na jednom od tri mosta iznad rijeke Krke zaustavio je kamion i tijelo djevojke spustio iza ograde mosta, pri čemu nije vidio je li tijelo palo u vodu ili nije.
Presudu Ustavnog suda RH u cijelosti možete pročitati OVDJE.
