Strašna nesreća u kojoj je jučer ujutro na željezničko-cestovnom prijelazu kod Ludbrega poginula mlada žena i dvoje četverogodišnje djece na najtužniji nas je način još jednom upozorila na opasnost koja vreba na takvim mjestima.
Od ukupno 1498 željezničko-cestovnih i pješačkih prijelaza preko pruga, njih 906 osigurano je samo znakom STOP i Andrijinim križem, a na 592 prijelaza postoje signalno-sigurnosni uređaji. Među njima, 123 je osigurano samo svjetlosno-zvučnom signalizacijom, a njih 469 branicima i polubranicima, prenosi HRT.
U posljednjih šest godina na željezničko-cestovnim prijelazima poginule su 33 osobe. Najveći broj nesreća dogodio se zbog neopreznosti vozača, među kojima je bilo i onih koji su probijali rampe u spuštanju ili čak one koje su već bile spuštene. Nevjerojatan je podatak da je u posljednjih šest godina zabilježeno 2639 slučajeva lomova branika i polubranika na željezničko-cestovnim prijelazima…
Postavljanje rampe stoji između 200 i 300 tisuća eura. HŽ ih trenutačno postavlja 50, a da bi ih imali svi prijelazi, potrebno je više od 200 milijuna eura.
– Mi bi bili zadovoljni kad bi za tri-četiri godine došli do europskog prosjeka od 50 posto, s tim da u velikim gradovima uvijek preporučujemo lokalnoj zajednici da se svi ti ŽCP-ovi gdje je jako intenzivan promet deniveliraju, jer je to jedini način da se izbjegnu nesreće u stopostotnom obliku – kaže Darko Barišić, član Uprave HŽ Infrastrukture.
Postavljanje branika skupo je pa se to radi malo pomalo.
– Postoje neka mjesta koja su identificirana kao kritična. Možda nije velika gustoća prometa, ali je bilo puno nesreća pa će, naravno i oni doći na neku listu prioriteta – kaže Mladen Nikšić s Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Prošle je godine više ljudi poginulo na prijelazima koji su imali sigurnosne uređaje nego na onima bez njih, što jasno govori da, iako ih nedostaje, nema rampe korisnije od kočnice.
