Tijekom produljenog novogodišnjeg vikenda u Šibeniku je boravilo otprilike jednako gostiju kao lani, od 150 gostiju u subotu do 350 na Silvestrovo.
– Svi gradski hotelski kapaciteti bili su popunjeni, a riječ je o četiri hotela. Još je bilo i stotinjak noćenja u privatnom smještaju. Kroz eVisitor nisu prošle još sve prijave gostiju, ali što se tiče samih blagdana možemo biti zadovoljni. Lani smo imali veliko ime, Dubiozu kolektiv, koje je privuklo samo 200 do 250 ljudi iz Bosne i Hercegovine, a ove godine je zbog novog koncepta s tri pozornice došlo dosta novih gostiju. Ove godine smo, nakon puno vremena, vidjeli punu staru gradsku jezgru zimi, a čak su neki kafići i obrtnici otvorili svoje radnje jer su prepoznali da će u gradu biti ljudi, kazao je Dino Karađole, direktor Turističke zajednice Šibenika.
Napominje Karađole kako nije jedini cilj privući za blagdane goste iz daleka jer su naši hotelski kapaciteti puni, već dobiti ljude iz okolnih gradova i županije na događanjima tijekom Adventure.
– Prosinac je u Šibeniku po broju gostiju i noćenja bio za oko 10 posto slabiji nego lanjski, ali kako je riječ o otprilike 800 noćenja i 400 gostiju te brojke ne utječu puno na godišnji rezultat. Studeni je bi odličan, a listopad nikad bolji, najviše zbog Solarisa i kongresa. S druge strane Solaris planski smanjuje kapacitete u kampu, podižući kvalitetu smještaja, što nam znatno utječe na pad ukupnog broja noćenja. Godinu smo u konačnici završili sa oko 15 tisuća gostiju više nego godinu prije što je rast od oko 5 posto. Broj noćenja veći je za samo 13 tisuća ili 1 posto. Kako je riječ o podizanju kvalitete smještaja na uštrb broja noćenja, financijski rezultat 2018. godine sigurno će biti bolji nego lani, prognozira Karađole.
Solaris se više otvorio prema gradu i napušta koncept obiteljskog resorta, a probio se i na tržišta Velike Britanije i Izraela gdje su puno kvalitetniji gosti.
– I struktura gostiju u samom Šibeniku razlikuje se od onih u okolnim mjestima gdje odmorišni gosti borave dulje, dok je u gradu zadržavanje u prosjeku dva dana. U gradu imamo i Španjolaca, Amerikanaca i Engleza, dok u odmorišnim mjestima prevladavaju Poljaci, Česi, Slovenci i Nijemci. Primjerice u Raslini je svake godine oko 60 posto Nijemaca. Najvažnije što se lani dogodilo je otvaranje hotela Bellevue na rivi sa stotinu kreveta, što je kapacitet veličine hotela Jadran, ali daleko više kategorije. Moram pohvaliti i način obnove na koji smo u Docu, na mjestu srušene kuće Ronteč, dobili autohtonu građevinu s apartmanima visoke kategorije i to je pravi put kako bi svi iznajmljivači trebali obnavljati stare zgrade u jezgri, naglašava Karađole.
Po povratnim informacijama od gostiju u Šibeniku su im najveći problem prometne gužve od okolnih mjesta prema gradu i nedostatak parkirališnog prostora, a hvale čistoću grada, gostoljubivost ljudi i ponudu u restoranima. Ono što gosti posebno cijene i traže, kaže Karađole, je autohtonost ponude u kojoj se moramo oduprijeti globalizaciji i gostima ponuditi izvorno, a njima novo.
Početak godine za Šibenik je i ulazak u novu turističku sezonu u kojoj Karađole očekuje obnovu hotela Jadran i otvaranje hotela Baština u Docu te još bolje rezultate.
– Prve prave pokazatelje o ovogodišnjoj sezoni dobit ćemo sa sajma u Berlinu na proljeće, ali mislim da je Hrvatska dobro pozicionirana iako je sada puno teže zbog povratka konkurencije, prije svega Turske, Egipta i Grčke. Turska ide vrlo agresivno i nudi ogromne kapacitete u kojima je puno njemačkog kapitala, država subvencionira letove, a turska lira je slaba i prosječan europski turist za iste nove dobija puno više tamo nego kod nas. Mi ćemo uvijek imati svoje tradicionalne goste. Sam Šibenik u ovoj će godini moći ponuditi i obilaske tvrđave sv. Nikole, našeg drugog UNESCO spomenika. Jedini smo mali grad s dva UNESCO spomenika, nacionalnim parkovima i starom gradskom jezgrom, kvaliteta smještaja stalno raste i mislim da smo se već profilirali kao značajan igrač na našem tržištu. Polako postajemo nezaobilazni i meni je satisfakcija vidjeti da se izleti u Šibenik prodaju u Zadru ili Trogiru, što je do prije pet godina bilo nemoguće, zaključuje Karađole.
