U ove blagdanske dane posebna pažnja posvećuje se uređenju grobova i gotovo da nema groba na kojem ne svijetli barem jedna svijeća.
Svijeće se pale zato što se vjeruje da svjetlost pomaže dušama naših najmilijih da pronađu put do Boga, božanskog svjetla i vječne svjetlosti. Jedan od običaja u prošlosti, bio je da su se upaljeni lampioni i svijeće ostavljali na prozorima kako bi pokojnici pronašli put do kuće.
Cvijećem i aranžmanima iskazujemo ljubav i poštovanje prema pokojnima. Najčešće se na grobovima mogu pronaći krizanteme, nacionalni cvijet Japana koji simboliziraju vječni život.
Pored svijeća i cvijeća, nekadašnji običaj je bio da se pokojnicima na grobove nosila i hrana koja bi se tamo ostavljala ili da se u kući pripremi stol s jelima i pićima jer se vjerovalo da te večeri pokojnici dolaze u kuću. Uz pripremljenu hranu za pokojnike, bile su otvorene boce vina i rakije i nekoliko čaša. Na ovu noć su muškarci zvonili crkvenim zvonima tijekom cijele noći.
Prigodno za Svi svete i Dan mrtvih, etnologinja Muzeja grada Šibenika Marija Krnčević Rak donosi dio kazivanja Ive Ercegovića Kutlića koji je ispričao kako su se nekad u Šibeniku obilježavali ovi blagdani.
‘Blagdan Svih svetih i Dan mrtvih u Šibeniku je značio okupljanje gradskih zborova i glazbe, pjevanje, sviranje ‘posmrtnog marša’ ali i darivanja cura ‘favetama’. ‘Momci su curama za Svi Svete favete davali. Te favete san joj, jel si je upozna, onda bi za Svi Svete davali. To su oni bomboni veliki. Ko je ima curu, nosija je favete. To je ono slatko, pravi se od cukra i mješavine. Ima san ja tu jednu susjedu, pa je ona to napravila i sestra mi je odnila njoj. Došla tamo, to je tako bilo’
