Prošle su 44 godine otkako je teretnjak šibenske Slobodne plovidbe ‘Kaprije’ s 18 članova posade nestao u turskom Mramornom moru.
Do danas pomorska nesreća broda ‘Kaprije’ nije razjašnjena. Ni jedno tijelo nije pronađeno, a jedini ostaci broda ‘Kaprije’ bili su dva pojasa za spašavanje i još neke sitnice. To je sve što je preostalo od velikog teretnog broda koji je prevozio 4.200 tona kromove rude.
Osamnaest šibenskih pomoraca – kapetan Borjan Dukić (32), prvi časnik palube Slavko Ljubica (31), drugi časnik palube Roko Kurtović (52), upravitelj stroja Josip Šarić (36), prvi časnik stroja Gušte Cvitan (44), drugi časnik stroja Ante Jelovčić (46), kadet Ante Ninić (27), radiotelegrafist Dinko Gržanov (20), vođa palube Svetin Bačelić (23), kormilari Niko Antolos (49), Ante Tanfara (52) i Jerko Jurić (23), mornari Branko Šuperba (22) i Frane Modun (25), električar Marinko Ćuk (23), mazač Saša Pozderac (33), prvi konobar Miljenko Lušić (31) i drugi konobar Krunoslav Herceg (24), nestalo je bez traga u dubinama Mramornog mora kobnog 18. listopada 1979. godine.
Obitelji stradalih pomoraca i dalje traže odgovore na brojna pitanja, sumnjajući u službenu verziju okolnosti te pomorske tragedije da je brod potonuo nakon sudara s grčkim teretnjakom ‘Soula K.’, sedam milja sjeverozapadno od otoka Marmare i 1,8 milja od svjetionika Hayiraiz Ada. Kako to da nikada nije pronađeno niti jedno tijelo? Kako je moguće da se baš nitko nije spasio? Zašto je ‘Kaprije’ potonuo za svega nekoliko minuta? Kako to da je grčki brod nakon sudara imao samo neznatna oštećenja na pramcu? Zašto kapetan grčkog broda nije odmah uputio SOS nego je turskim vlastima za sudar javio tek nakon nekoliko sati? Zašto nikada nitko nije zaronio na mjestu tragedije kako bi se utvrdilo da olupina doista leži na dnu Mramornog mora? Zašto krapanjskim roniocima nije dopušteno da zarone na tih 100 metara dubine? Puno je neodgovorenih pitanja koja toliko godina nakon tragedije tište članove obitelji stradalih pomoraca.
Teretnjak ‘Kaprije’, nosivosti 4.495 tona, dug 95,8 i širok 13,9 metara, s dva dizelska stroja od 1.530 kilovata i standardnom brzinom od deset čvorova, izgrađen je u njemačkom brodogradilištu u Vegesacku kod Bremena od 1967. do 1969. godine. U to je vrijeme slovio za vrlo čvrst i pouzdan brod.
Teretnjak koji je Slobodna plovidba kupila 1978. godine od norveškog brodovlasnika Kristina Jebsena na kobnu je plovidbu iz matične luke Šibenik krenuo 19. rujna 1979. godine, nakrcan umjetnim gnojivom za sovjetsku luku Poti na Crnom moru. Mladom kapetanu, 32-godišnjem Borjanu Dukiću, bilo je to prvo zapovjedništvo. U crnomorskoj luci ispražnjeno je umjetno gnojivo, ‘štive’ napunjene kromovom rudačom i teretnjak je krenuo prema grčkom Solunu.
U noći 18. listopada 1979. godine nad Mramornim morem spustila se gusta magla, a službena verzija te pomorske tragedije glasi da se u 3.40 po lokalnom vremenu brod ‘Kaprije’ sudario s grčkim teretnjakom ‘Soula K.’, nosivosti 16.338 tona, koji je iz Port Saida prazan plovio u rumunjsku luku Constanza na ukrcaj tereta i potonuo za svega nekoliko minuta.
Kapetan grčkog broda, 42-godišnji Konstantinos Denexas, u istrazi je govorio da je ‘Kaprije’ naglo promijenio kurs i našao mu se pred pramcem, a nikad nije do kraja rasvijetljeno zašto je grčki kapetan tek nakon tri sata od sudara dojavio turskim vlastima ‘da je udario u nepoznati plovni objekt koji je zatim potonuo’, tvrdeći da je njegov brod, neznatno oštećenog pramca, tri sata kružio oko mjesta sudara i bezuspješno pretraživao pučinu. Tih su dana u turskim novinama izlazili tekstovi o nehumanom grčkom kapetanu koji je prepustio smrti 18 jugoslavenskih pomoraca, no Konstantinos Denexas nekoliko je mjeseci proveo u istambulskom pritvoru dok je trajala istraga, ali nije proglašen krivim. Potraga za brodom trajala je ukupno pet dana, samo na površini, ne i dubinama Mramornog mora.
Jedini dokaz o postojanju šibenskog broda dvije su pneumatske splavi i dva pojasa za spašavanje s oznakom ‘Kaprije-Šibenik’ koje je vrlo brzo nakon nesreće pronašao sovjetski brod ‘Kalmius’ i nepunih sat vremena nakon sudara, u 4.32 sata, obavijestio turske vlasti o tragediji.
Potraga za pomorcima s broda ‘Kaprije’ na širem području mjesta potonuća, trajala je 120 sati. Od ‘Kaprija’ nije ostalo ništa. Pomorski vještaci utvrdili su da je ‘Soule K.’ doslovno pregazio ‘Kaprije’, no tijekom dugotrajnog suđenja nije utvrđena isključiva krivica kapetana grčkog broda Constantina Denxesa. Sud je presudio da su za tu tragediju podjednako krivi on i kapetan ‘Kaprija’ Dukić.
Sve te okolnosti i činjenica da nikad nije provedena istraga koja bi uključivala pretragu morskog dna, kod članova obitelji izazivaju sumnju da se u Mramornom moru dogodilo nešto čudno.
Ni 44 godine nakon, o potonuću ‘Kaprija’ i najvećoj pomorskoj tragediji u šibenskoj pomorskoj povijesti ne zna se gotovo ništa, a mnoga otvorena pitanja još uvijek su bez odgovora.
