Šibenska tržnica u zastoju u poslijeblagdansko vrijeme, potvrdili su nam kupci i trgovci. Sredina siječnja donosi sve manje potražnje i potrošnje poslije blagdanskog šušura, pijaca i peškarija su puste, a građani kupuju najosnovnije namirnice, pritom birajući one jeftinije. Vrijeme je poslijeblagdanskog oporavka, ali uvijek ima onih građana koji ne mare za cijenu i kupuju ono što procijene da im odgovara. S druge strane, i prodavači su se potrudili prilagoditi cijene kako bi doprli do kupaca i prodali namirnice.
– Uglavnom smo sada na povrću i ribu, na laganijoj spizi. Od ribe najviše jedemo mola, jer je jednostavan za pripremiti i očistiti zbog djece. Povrće zapravo i ne kupujem na tržnici ni u centrima. Teško je sada i na pazar otići, jer ljudi idu kod onog prodavača koji im je pouzdan, neće kod bilo koga – kazala nam je sugrađanka Marija Krnčević Rak.
Na ribi i povrću je trenutno većina građana s kojima smo razgovarali, a kako kažu, jedu u manjim količinima nego za blagdane.
– Ja sam već duže na dijeti, sve više jedem povrće i cijena povrća mi je sasvim prihvatljiva. Sad poslije blagdana više jedem ribu – škrpine, brancine, a od mesa jedem samo puretinu i piletinu. Jedemo i zečevinu. Zapravo i ne gledam puno ni na cijenu, nego ako mi paše, uzet ću. Vrijedi izdvojiti za dobru hranu – govori nam Violeta Bukić.
Kupci uzimaju najophodnije i najpotrebnije pa prodavači trenutno ‘vuku deblji kraj’.
– Jako slaba prodaja, poluprazna pijaca, ljudi nemaju novaca i idu po trgovačkim centrima. Kažu da je po trgovačkim centrima kaul 4 kune, a i brokuli je snižena cijena. Valjda je u interesu da kad dođe kupac da kupi sve, od tjestenine do povrća. Ovo je sve domaće. I u gradu se radi i parking dođe 6 kuna, a u centru dođu na toplo, kupe, popiju kavu, i eto di odu kupci – smatra prodavačica s tržnice.
Kako bi prodala svoje povrće, jedna od prodavačica na pijaci snizila je cijene, stoga nema problema s viškovima.
– Dobro mi ide prodaja. Blitvu i salatu prodajem po petnaestak kuna i sve prodam do podne. Ima ljudi da nemaju i za kruh pa mi nema smisla da bude skupo. Što će penzioneri, jedva da imaju za kruh. Ne mogu sebi to priuštit’, a dobivaju 1.600 kuna na mjesec – kazala je prodavačica.
Potražnja je pala i u mesnicama, a cijene su prihvatljive, govore mesari. Buncek košta oko 28 kuna po kilogramu, pršut 96 kuna, oglavina oko 20 kuna, pečenica 100 kuna.
– Zimi se jede suho meso, ali manje se prodaje jer su blagdani prošli. Bolje se prodavalo u predblagdansko vrijeme, a prvi mjesec je dug, penzije su male. Kod nas su relativno dobre cijene, imamo oglavinu po 21 kunu, kobasice za tridesetak, ovisno o kojima je riječ, pancetu prodajemo po 66 kuna za kilogram. S obzirom da je cijena svinjetine išla gore, mislim da je kod nas ipak i dalje povoljno – rekla je prodavačica.
Peškarija također bilježi pad u prodaji u ovo vrijeme, a građani najviše kupuju jeftiniju ribu, onu do šezdesetak kuna. Za lignje na peškariji prodavači traže 40 kuna, za srdele 20, trilje 50, mol 40, gavune 20 kuna.
– Riba se slabo jede, ljudi su se istrošili. Sutra je petak, možda bude bolje, ali prodaja i nije nešto. Gavuni, bugve, lignjuni, molići se prodaju, ali skuplja riba ne. Najviše se jede jeftinija riba u iznosu do 60 kuna. Sipa dođe 60 kuna, trilja 50, lignjuni 30, lignje 140 kuna, mol 60, lancarde prodajemo po tridesetak kuna – zaključuje Ivana Knežević, prodavačica s peškarije.
(A. Kulušić)
