Prije točno 40 godina započela je možda jedna od uspješnijih obiteljsko-poslovnih priča na našem području. Ono što je otac Božo Ćoran započeo kao jedan od pionira uzgajanja pidoča u šibenskom kraju, uspješno su nastavila dva brata, Marko i Mile. Ljubav prema moru, brodu, konopima i pidočama otac im je usadio još od malih nogu, a nakon njegove iznenadne smrti dvojica braće odlučila su posao uzeti u svoje ruke i stvoriti danas jedno od najvećih uzgajališta pidoča.
– Još prije četrdesetak godina došao je tatin prijatelj izvana i kroz razgovor mu predložio da pokrene posao s uzgajalištem školjaka. Smatrao je da bi to na našem području gdje se miješaju Krka i more moglo biti dobro. Otac je to prihvatio i pokrenuo posao 1980. godine, kada sam se ja rodio – priča nam na početku stariji brat Marko dok sjedimo u konobi kojom se širi miris pidoča koje je Mile skuhao za ‘probu’.
Imali su osamdesetih godina tek jedno uzgajalište, a dobar posao radili su s Austrijancima.
– Stalno smo bili s njim na moru. Ja sam krenuo već s osam, devet godina raditi s ocem i to se jednostavno uvuče pod kožu – dodaje Marko.
Posao je išao dobro sve do rata kada je krenula puka borba za preživljavanje. Ništa bolje nije bilo ni završetkom rata, ali otac Božo odlučio je nastaviti s poslom i sve je više u njega uvodio Marka i Milu.
– Desetak godina nakon rata sigurno je trebalo da se ponovno stavimo na noge, da posao krene. Nije bilo turizma, država se sporo razvijala, alinismo htjeli odustati – govori Mile.
Prije 13 godina iznenada im je umro otac. Mile i Marko shvatili su kako ne žele dopustiti da obiteljski posao propadne i odlučili su stvari preuzeti u svoje ruke.
– Iza oca je ostalo jedno uzgajalište i tokom godina smo primijetili da školjka na tom području nije dovoljno kvalitetna. Odlučili smo zato polako preuzimati polja prema Prukljanu i sada ih imamo četiri – objašnjava Marko.
Kako bi dobili kvalitetnu pidoču, svaka školjka preko ruku im prođe barem pet puta u godini.
– Mlađ se lovi za konope za prihvat mlađi. Kad ona nakon četiri, pet mjeseci stasa i izraste jedan do dva centimetra, stavlja se u plastične pergulare koji se visaju na linije kako bi školjka konačno došla do željene veličine. Šibenski kanal i okolno području najidealnije je za uzgoj pidoča, jer kod nas ona do konzumne veličine dođe u roku od devet do 12 mjeseci. S obzirom na potražnju, polako smo se počeli baviti i uzgojem kamenica koje su, pokazalo se, a i potvrdili su nam brojni stručnjaci, nevjerojatne kvalitete – ponosno će dva brata.
Cjelokupni posao kojeg svakodnevno rade i po buri, kiši, ledu i velikim vrućinama, nije im, kažu, težak ni približno onoliko koliko je teško doći do krajnjeg kupca.
– Najteže nam je uvijek bilo plasirati školjku, međutim, sad smo došli u fazu u kojoj smo postigli da je školjka vrhunske kvalitete, pa i to postaje manji problem – ponosni su.
Tijekom svih ovih godina učili su se poslu i, dodaju, uče i dalje. Jer kao što čovjek osluškuje potrebe svog organizma, tako je u njihovom poslu potrebno osluškivati prirodu. Zato obojica čuvaju tajnu uspjeha postignute kvalitete pidoče.
– Tijekom svih godina iza oca trebalo je uložiti veliku ljubav, trud i puno odricanja kako bi došli do ovoga gdje smo sad. Doslovno smo odvajali od svojih usta kako bi postigli ovo što imamo danas. Nije to samo posao, to je jedna velika, možda drugima neobjašnjiva ljubav. Mi u 365 dana u godini, i kad nemamo posla izađemo na more, jer to je naš stil života, ispunjava nam dane i veseli nas – iskreni su Marko i Mile.
Ove godine, s obzirom na sve veću potražnju, odlučili su podići svoj posao na još višu razinu. Plan im je proizvesti 150 do 200 tona pidoča.
– Uvijek smo uzgoj prilagođavali potrebama tržišta odnosno tome koliko smo ih mogli prodati. S obzirom da je potražnja rasla, odlučili smo povećati proizvodnju pidoča i započeti posao s kamenicama – kaže Marko.
Kvaliteta njihove pidoče prepoznata je posljednjih godina, pa su vlasnici Uzgajališta školjaka Ćoran svoje proizvode plasirali po cijelom Jadranu. Možda najbolju sezonu dosad spriječila je pandemija koronavirusa. No Marko i Mile se ne predaju. Znaju kako od nadolazeće sezone ne mogu puno očekivati, ali svaki pomak naprijed gledat će kao malu pobjedu.
U svemu tome moglo bi im pomoći i brendiranje zatonske pidoče, projekt koji je pokrenuo Mjesni odbor Zaton u suradnji s Veleučilištem u Šibeniku. Jednom kada projekt bude gotov, zatonska pidoča nosit će oznaku izvornosti Hrvatskog zavoda za intelektualno vlasništvo. Ni Marko ni Mile ne kriju zadovoljstvo tim projektom, jer on bi im uvelike olakšao plasman proizvoda na strana tržišta.
