U povodu današnjeg blagdana svetog Franje Asiškog, šibenski gradonačelnik Željko Burić sa suradnicima posjetio je Samostan i Župu sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu te je fra Mariju Radmanu, gvardijanu samostana i župniku te njegovoj subraći franjevcima čestitao blagdan svetog Franje, u vjerničkom puku omiljenog sveca, osnivača i zaštitnika franjevačkog reda.
Tom prilikom gradonačelnik je istaknuo kako su franjevci od davnina, tijekom svoje više nego sedamstogodišnje povijesti, obogaćivali i oplemenjivali šibensku duhovnu, kulturnu i materijalnu baštinu ostavivši gradu veliko blago izvanredne vrijednosti i darujući mu brojne pojedince iz svojih redova poput svetog Nikole Tavelića, prvog hrvatskog sveca, vrsne duhovnike, znanstvenike i intelektualce, fra Jeronima i fra Nikolu Divnića, fra Ivana Lukačića i brojne druge.
Fra Mario Radman zahvalio je gradonačelniku Buriću na čestitci i posjeti te je goste upoznao sa pastoralnim aktivnostima župe i poveo u razgledanje crkve podignute u čast sv. Ante, redovničke kuće i samostana koji su građeni po idejnom projektu poznatog hrvatskog arhitekta Nikole Bašića. Podsjetio je u toj prigodi kako je uoči blagdana sv. Franje, iz Splita u Šibenik stigla Relikvija svetog Franje Asiškog te će joj sve do 18 sati u crkvi sv. Ante Padovanskog moći hodočastiti i šibenski vjernici te se na najljepši način pridružiti ovogodišnjoj proslavi sv. Franje.
Sveti Franjo Asiški rođen je oko 1182. u Asizu, kao sin bogatog trgovca platnom. Bogata obitelj omogućila je Franji trubadursku mladost, veselje i igre. Franjo je znao biti vođa u društvu, ne samo svojim bogatstvom, nego i osobnošću. Želio je postati vitez, tako da je već s 20 godina sudjelovao u ratu između Asiza i Perugie. Bio je zarobljen, a jednogodišnje zatočeništvo potpuno ga je promijenilo.
Po povratku iz zatočeništva odrekao se očeva bogatstva i posvetio siromašnima i gubavcima. U Porcijunkuli, kamo se povukao u osamu, obnovio je tri ruševne crkve, a nakon viđenja u kojem je bio pozvan na siromaštvo, pomoć onima koji su u nevolji i propovijedanje, postavio je pravila svog novog reda „Male braće“. Franjo i njegovi istomišljenici putovali su i propovijedali, živeći od milodara. Jednostavna redovnička pravila novoga reda, koji je bio oporba bogatom društvu, 1210. godine odobrio je Inocent III. Franjo je, propovijedajući, stigao i do Jeruzalema.
Velika Franjina želja bila je postati sličan Isusu. U jednoj ekstazi zadobio je Isusove rane na tijelu – bio je stigmatiziran. To je bila prva vjerodostojna stigmatizacija uopće. Pod Franjinim vodstvom, njegova prijateljica sv. Klara osnovala je ženski franjevački ogranak, Red klarisa, koji je nazvan Drugi red. Na zamolbu brojnih laika Franjo je osnovao i za njih prikladnu zajednicu – Treći red.
U svojoj skromnosti nije se smatrao dostojnim biti svećenik i doživotno je ostao đakon. Umro je slijep, po vlastitoj želji položen gol na pod crkvice u Asizu, pjevajući Gospodinu. Bilo je to na današnji dan 1226. godine. Kanoniziran je samo dvije godine kasnije. Sveti Franjo je zaštitnik Italije, franjevačkih redova, trgovaca i ekologije. Ikonografija ga prikazuje u franjevačkom habitu s Kristovim ranama na rukama i okruženog životinjama, najčešće pticama.
