Intervju

Dr. sc. Bura: Vratio sam se u Šibenik jer svojim iskustvom želim pomoći razvoj zdravstvenog turizma. Znači li to bavljenje politikom, zašto ne

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Nakon blistave liječničke karijere dr. Miljenko Bura, sveučilišni nastavnik, specijalist ORL i plastične kirurgije glave i vrata u KBC-u Zagreb, nedugo nakon umirovljenja promijenio je adresu prebivališta i prijavio se u Šibensko-kninsku županiju odnosno svoju rodnu Raslinu. Dr. Bura je izabrani član Američkog udruženja endokrinih kirurga, član Europskog društva za onkologiju glave i vrata,  Europskog društva endokrinih kirurga Hrvatske,  konzultant Američke akademije za otorinolaringologiju, a inicijator je razvoja zdravstvenog turizma pa je, od 2009. Do 2014. godine i predsjednik Udruge za razvoj medicinskog turizma u Hrvatskoj. Sada je i predsjednik Klastera zdravstvenog turizma Zagreba, te potpredsjednik najveće internacionalne organizacije zdravstvenog turizma, Global Helthcare Travel Council koja okuplja predstavnike 60-tak zemalja. Dugogodišnji je predsjednik Društva Šibenčana i prijatelja Šibenika u Zagrebu, a u međuvremenu, otvorio je i svoj OPG te konzultantsku tvrtku Medicinska Grupa.  U razgovoru za Šibenski portal otkrio je zašto se seli u Raslinu, kako vidi razvoj zdravstvenog turizma, ali i što zamjera lokalnoj politici.

– U Raslinu sam se prijavio da bih sam sebi pokazao da slijedi jedan novi period u mom životu i da bih onima oko sebe pokazao da je to zaista ozbiljno. Naravno da će se moj posao nastaviti i u Zagrebu, s pacijentima u vrhunskoj zdravstvenoj ustanovi, Centru za ekspertnu medicinu gdje će me pacijenti moći dobiti, no težište više neće biti svakodnevna kirurgija, već konzultantski i ekspertni posao u medicini. S te strane zapravo umetnuo se i moj OPG, čije je sjedište u mjestu prebivališta, odnosno sada  u Raslini, tamo imam kuću, podrum koje završavam, kao i vinograd. Uzeli smo i šest hektara zemljišta na Prukljanu u koncesiju gdje planiramo podizati trajne nasade kao što su masline, smokve i druge voćke.

Kako se dogodilo da osnujete u OPG s kojim očito imate velike planove?

– To je moj dug mojim djedovima jer su oni bili vinogradari, težaci. Mom sam pokojnom ocu još 2008 . godine rekao da bih se ja volio pozabaviti grožđem, odnosno vinom, ali ne na tradicionalan način kako je bilo do tada. Naravno, tada počinju razgovori između dviju generacija kad kao ‘mlađi sole pamet starijima’, no otac je pristao, ali je pažljivo pratio što ja radim. Bio sam dovoljno svjestan situacije, i potražio sam pomoć  ljudi koji su već u tom zahtjevnom i osjetljivom poslu. Nisam eksperimentirao, već smo uz pomoć Marka Sladića počeli svoju priču s vinom. Vino se zove ‘Dida moj’, i to ne slučajno, a prva berba 2008. je već dala odlično vino tako da sam na Sabatini 2010. dobio srebrnu medalju. To je bilo i jedno naše ocjenjivanje ali sada ćemo to i ponoviti. Nakon toga smo nastavili, nije to veliki vinograd, radimo oko tisuću i dvjesto butelja koliko je stari vinograd zapravo mogao dati. S ovih šest hektara na Prukljanu otavraju se i veće mogućnosti pa ćemo vidjeti.

Uza sve ovo, vi ste promotor razvoja zdravstvenog i medicinskog turizma. Što je novoga oko toga o čemu su Hrvatima odnosno raznim vlastima ‘puna usta’?

– Razvojem i promocijom zdravstvenog turizma počeo sam se baviti 2008. godine, ali ništa nismo mi izmislili što se nije već spominjalo, nego smo ukazali da je došao pravi trenutak. Goran Nedoklan i ja, zapravo smo bili promotori i vizionari razvoja tog vida turizma u Hrvatskoj. Naša suradnja nije dugo trajala, ali mislim da smo obojica, svaki u svom dijelu vrlo značajno utjecali na razvoj zdravstvenog turizma. To je usluga koja čak dominira u nekim  destinacijama upravo zahvaljujući tim naporima. Da bi se napravio neophodni iskorak u zakonskoj regulativi koja je mnoge stvari ograničavala, 2014.-2016. godine ostavio sam  kirurgiju na godinu i po dana sa strane i u Ministarstvu zdravstva osnovao upravu, Zavod  za zdravstvene usluge u turizmu, što je značilo intenziviranje svih mogućih aktivnosti oko razvoja i promocije zdravstvenog turizma. Rezultat toga je i to da danas svi, pa i u politici vide potencijale zdravstvenog turizma. U to vrijeme nastaje i Akcijskii plan razvoja zdravstvenog turizma, a postavili smo i zakonsku osnovu koja je kasnije izglasana, čime su stvoreni potrebni uvjeti za moguće investitore i brži razvoj. Nakon izlaska iz ministarstva nastavio sam istim intenzitetom kroz konzultantski rad u ranije osnovanoj  tvrtki Medicinska grupa, koja je sada preimenovana u Bura Medical Group d.o.o. i registrirana je od 2008. godine u Šibeniku. Medicinska grupa d.o.o.  je od 2017. organizator  Investicijskog forum zdravlja, sporta i turizma Jadranske redije na kojem su sudjelovali brojni domaći inozemni investitori i developeri zainteresirani za projekte u Hrvatskoj. Za sad najveći je iskorak prisutan u stomatologiji i mogu reći da je cijela Hrvatska prpoznata kao destinacija dentalnog turizma. Ujedno se značajniji interes i pomak osjeća u implementaciji medicinskog wellnessa koji je dio ponude zdravstvenog turizma  u svim novijim hotelima a gdje smo direktno i osobno kao konzultanti  jako uključeni i izvan Hrvatske.

 

Šibenski gradonačelnik Željko Burić, usto i Vaš kolega vrlo često o zdravstvenom turizmu govori kao velikoj hrvatskoj i naravno šibenskoj šansi. Jeste li s njim o tome razgovarali?

– Dapače, mi smo generacija i naravno njegovim dolaskom ovdje sam vrlo brzo i ja došao u priliku i s njim otvoriti pitanje zdravstvenog turizma na lokalitetima u Šibeniku.  Ono što ja vidim kao veliku prednost za naše područje to je vertikala Krka – Kornati koju mi premalo ističemo. Govorimo samo o jednom, a ne o oba nacionalna parka, ili bolje rečeno, ne povezujemo ih dovoljno. Zapadni dio županije mora biti dio svih tih planova razvoja zdravstvenog turizma.  Prije 15 godina sam zagovarao obilaznicu Krke  i to od Zatona preko Rasline, do Skradina, Dubravica, preko Roškog slapa pa Goriša, natrag do Šibenika. S tadašnjim županom Dujom Stančićem dobro smo surađivali, on je to prepoznao, a uključilo se i više lokalnik čelnika pa i Vodice, međutim nakon odlaska Stančića, sve je stalo.

Zar niste o tome nastavili razgovore s aktualnim županom?

-Ne, iako vjerujem da gospodin Pauk za to zna jer postoji određeno rješenje koje je tada izradio specijalist za ceste inžinjer Stipe Mrša, bili su uključeni i predstavnici Županijske uprave za ceste, a riječ je o obilaznici dugoj oko 70 kilometara od kojih je pola cesta već postojalo, a drugu polovinu je trebalo izgraditi ili proširiti. Kalkulacije su pokazale da bi cijena po kilometru bila oko milijun kuna što nije veliki novac, a dobili bismo puno. Turisti moraju boraviti u kanjonu Krke i uz Krku, to je smisao te obilaznice da to i omogući i promovira kao županijski projekt. U međuvremenu su se osnovali i brojni OPG-ovi i LAG-ovi, a mi od toga generalno imamo jako malo umjesto da ih povežemo i otvorimo zdravstveno-ruralnu turističku priču. Pa i Zagora, odnosno taj ruralni dio županije je neotkriven, a turisti to traže i sami se snalaze kako doći odnosnoduže  boraviti u takvim destinacijama. Drugi dio obilaznice bio bi sa obje strane Krke prema Kninu i Krčiću. Do sad sam oko zdravstvenog turizma najviše djelovao u Zagrebu, te  Istri i Kvarneru, a dolaskom ovdje želim se prebaciti na područje Dalmacije i sve ću napraviti da intenziviramo aktivnosti jer su mogućnosti zaista ogromne.

Nestranački ste čovjek iako su vas često vezivali za politiku s obzirom da ste, uz ostalo, dvije godine bili pomoćnik ministra zdravstva. Mislite li ostati neutralni s obzirom da praksa pokazuje da ideje i projekti bolje prolaze uz podršku stranačke infrastrukture?

– Zagovaranje politike određenih smjerova je neophodno, podršku sam imao i kao nestranačka osoba i na tome sam ustrajao. Ponude sam i ranije imao s više strana, ali ja 30 godina nisam član nikakve stranke i mislim da se to neće mijenjati. No, ako procijenim da će trebati, zašto ne? Vrlo brzo nakon što sam došao u Šibenik imao sam nekoliko ponuda, što se kaže, u prvom điru na Poljani kad su čuli da sam promijenio prebivalište. No, moje je opredjeljenje uvijek rad i konkretno djelovanje. Investicijski forum, koji je održan već četiri godine za redom volio bi ovdje preseliti i mislim da u ovom času, ovakvo jedno podneblje ima potrebe za tim. Ruralni prostor se prepoznaje kao prostor zdravlja, a mi smo na Forumu među prvima i od početka isticali zdravu hranu kao resurs zdravlja i turizma. Zdravstveni turizam nisu samo toplice, medicinska dijagnostika ili kirurški tretmani. To sad vidimo najbolje u post-covidu, ljudi koji su prebolili više nisu zarazni, no nisu dobro i trebaju rekuperaciju, a jedan ruralni ambijent bio bi „lijek“ za tijelo i dušu. A za to sad vidimo da nema medicinske ponude i potrebne zdravstvene sigurnosti. Laž je da imamo produljenu sezonu, to su političke floskule. Čak 84 posto našeg turizma događa se od lipnja do rujna, i to je istina. Izvan tog perioda su zaista mali pomaci što je nedopustivo uz sve ovo zagovaranje razvoja zdravstvenog turizma koji je idealan za produženje sezone jer znači novu strukturu turista koja u tom vremenu izvan sezone dolazi, generaciju 60+.

Mogu li, po Vašem mišljenju, ustanove javnog zdravstva biti iskorištene kao infrastruktura za razvoj zdravstvenog turizma. Zašto bi na primjer operacijske dvorane u šibenskoj bolnici ili bilo kojoj drugoj popodne bile nekorištene?

– Moje je mišljenje da mi sa današnjim kapacitetima u javnom zdravstvu imamo premalo prostora da bi se dio mogao odvojiti za privatnu zdravstvenu uslugu. Ne zagovaram zdravstveni turizam u javnom zdravstvu. Za potrebe takvog turizma moraju postojati privatne  zdravstvene ustanove. Za razliku od stomatologa koji su prilično prepoznatljivi, ostali specijalisti nisu to napravili jer je financijski riskantnije i znači najčešće i veća ulaganja. Dental centar Dubravica u Vodicama je odličan primjer dobre  dentalne usluge u primjerenom objektu. Duž obale, pa i na otocima i u zaleđu, uz turističke kapacitete moraju nastati veće i manje  zdravstvene ustanove, kako bi se stvorila zdravstvena infrastruktura i zdravstvena sigurnost. To su naravno usluge koje će koristiti i lokalno stanovništvo, ali i turisti jer su oni i neophodni da bi sa svojim korištenjem osigurali financijsku rentabilnost. Govorimo puno o IT nomadima, no neće se dogoditi u značajnijim brojkama i u Jadranskom dijelu, dok ne ostvarimo ovu zdravstvenu infrastrukturu uz koju se vežu i ostali potrebni servisi za takvu višu „klasu“ turista. Stjecajem okolnosti sada ulazimo u novi ciklus EU fondova, gdje očekujemo preko 20 milijardi eura novca koji treba doći u idućih desetak godina i tu vidim šanse upravo za ovakav organizirani razvoj i pravu preobrazbu.

Obzirom da zdravstveni turizam u ovakvoj sinergiji sa ruralnim potencijalima i vertikalom Krka-Kornati,  može značiti pravi organizirani razvoj i pravu preobrazbu, naša Županija može u slijedećem razdoblju biti i predvodnik razvoja i ogledni primjer za ostale slične sredine. Već sam uključen u neke takve projekte koje počinjemo i realizirati u zaleđu. Pri tome je najvažnije  da će postojati i EU novac koji će trebati znati „povući“. Naime, sudjelovao sam u pripremi Strategije RH u sektorima  zdravstva i turizma i ti sektori će dobiti primjereno mjesto u Strategiji uključujući i „silver ekonomiju“ što znači u najširem smislu stvaranje uvjeta za privlačenje generacije 60+, a to je upravo populacija koja širom Europe traži destinacije za ugodan boravak i nastavak života, naravno uz svu potrebnu i primjerenu infrastrukturu i prije svega, zdravstvenu sigurnost što opet posebno ističem!

Na Forumima koje ste organizirali okupili ste brojne investitore, što njih najviše muči?

– Imam osobna iskustva s nekoliko velikih investitora koje sam doveo, no u Hrvatskoj je teško investirati, jer vlada velika nesigurnost. Mi moramo na stol staviti projekte koji su pripremljeni, malo ih je, ali ih imamo. Incirali smo brže završetke nekih dobrih projekata da bi ih mogli investitorima prezentirati, ali investitorima nije jasna indolencija na koju nailaze kad dođu. Ispada da je samo investitor zainteresiran, a ne mi kao zajednica odnosno oni koji će dobiti takvu investiciju na svom području. Tako dolazimo do političara koji vode i predstavljaju Hrvatsku. Mislim da stvaranje oaze i sinergije zdravstveno- ruralne turističke priče nije iluzija već ostvariva vizija. Neće jedna zdravstvena, moderna i opremljena ustanova koja je u sadašnjem projektu dobro postavljena, doći sama primjerice na područje TEF-a, to treba biti dio jedne šire platforme da bi se ta lokacija uspješno i ostvarilai u ostalim djelovima projekta. U tom dijelu sa svojim iskustvom i kontaktima mogu najviše i pomoći jer poznajem potencijalne investitore koji su zainteresirani za takve projekte i spremni su doći u pripremljenim okolnostima.

Cijela EU „filozofija“ investiranja zahtjeva planiranje unaprijed, a mi vrlo često kao da očekujemo dobiti novce pa onda vidjeti što ćemo s njima. U tom smislu i projekt „Batižele“ predstavlja veliki pomak u odnosu na takva razmišljanja, jer su riješeni vlasnički odnosi, napravljeno viđenje korištenja tog prostora, a investitori upravo takvu razinu pripremljenosti  i  traže.

Dugogodišnji ste predsjednik Društva Šibenčana i prijatelja Šibenika u Zagrebu, tražite li nasljednika sad kad ste promijenili adresu?

– Ja sam predugo tu od 2007. i sada napokon moraju naći nasljednika. Obavijestio sam o tome članove Upravnog odbora, pripremamo novu skupštinu i imamo tu kvalitetne ljude. Napravili smo bitan pomak u koncepciji jer smo kupili prostor i uredili smo ga adekvatno, a potakli smo studente da taj klub uz našu pomoć bolje organiziraju ali  i sami vode. Mislim da smo otvorili značajnu mogućnost za naše studente koji godinama, svakodnevno dolaze u pojedninim fazama, s jačim ili slabijim angažmanom, ovisno o generaciji, a to je najveći dobitak  jer su mnogi od njih ostali vezani i oslonjeni jedni na druge u tom studentskom vremenu, a i kasnije, u poslovnoj sferi. To je kvalitetan doprinos Kluba Šibenčana. Ono što nismo uspjeli, nismo uspjeli napraviti šibenski lobi u Zagrebu. Pritom ne mislim ništa loše, već na zdravi odnos Šibenika i Županije  i Šibenčana koji žive u Zagrebu.

Zašto? Jeste li pri tom samokritični ili kritični?

– Nemam pravo objašnjenje, no značajno je napomenuti da ja nisam nikad dozvolio da politika uđe u klub. Društvo je jedan od rijetkih zavičajnih klubova, koji i dalje dobro funkcionira. Moj dolazak ovdje značit će da ću poticati i tu suradnju. Pojam Šibenika za mene je uvijek podrazumijevao cijelu Županiju. Možete to shvatiti kao kritiku, ali iza mojih riječi stoji prije svega želja za pomoći, imam iskustva u različitim područjima. To je, dakle, kritika zbog potrebe bržeg pomaka, a nudim i vlastititi angažman. Županija ne ide koracima kojima bi trebala ići, niti koristi resurse koje ima. O demografskoj devastaciji koju nam predviđaju ne bi govorio. Nismo mi izuzetak, brojne su takve županije, a ja ne želim da to bude naša. Zašto mi ne bismo bili primjer kroz bolju organiziranost u korištenju svih resursa, „plavo-zelena“ transverzala u malom. Među ostalim i zato sam ovdje a dolazio sam i sa investitorima. Neće nitko ništa raditi i napraviti umjesto nas samih, a bez obzira na sve što sam radio i radim nisam bio pozvan da se u tom smislu uključim i pomognem i izvan Šibenika, na području cijele županije. Ali evo, ja sam sad  ..


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.