Svi mi koji se koliko-toliko bavimo kućnim financijama u proteklim smo godinama naučili štedjeti na malim stvarima. Dobro znamo da je svaka kuna velika kada se zaludu potroši, a postaje bitna kad nedostaje.
Upravo zato trudimo se da nam slavine ne cure, nastojimo isključiti trošila koja nam u tom trenutku nisu potrebna, učimo djecu da sav otpad nije smeće i još na brojne načine nastojimo zadržati kune u novčaniku.
Bilo bi lijepo znati da se o našim kunama u gradskoj blagajni vodi računa na jednak način ili, kako to političari vole reći ‘u maniri dobrog gospodara’. U to je malo teže i povjerovati jer unatoč priznanjima za transparentnost gradskih proračuna sustav ima rupe i ‘pušta’ gdje ne bi trebao. Kako drugačije protumačiti situaciju kada građanina razveseli račun Grada Šibenika za komunalnu naknadu na iznos od nula kuna.
Računala jesu dobar suradnik, ali im nikako nije dobro prepustiti sav posao jer vrlo brzo pokažu i svoju negativnu stranu, odnosno nemogućnost racionalnog promišljanja. Potrebno ih je stalno nadzirati ili/i programski dograđivati kako bi se uklonili uočeni propusti.
Kada bi tako bilo sigurno se ne bi bacao novac za tiskanje uplatnica na iznos od nula kuna niti bi plaćali poštanske troškove dostave takvih računa građanima. A zaposlenih u gradskoj upravi sigurno ima dovoljno kako bi na tromjesečnoj bazi netko provjerio što računalo nudi za tiskanje ili dogradio softver kako bi računalo samo prepoznalo ‘uzaludan posao’.
