Projekt šibenskog muzeja

Nedostaje vam odlazak u prirodu? Sagradite virtualnu bunju

Kartonsku maketu s izložbe ‘Prijatelj suhozida’, fotografija vodičkog fotografa i umirovljenog arhitekta Boška Fržopa, po njegovom je nacrtu priredio Boško Čelar. Listovi nas korak po korak vode sklapanju elementarnog oblika bunje, u rijetkoj izvedbi pravilne krnje piramide kojoj je ovdje početkom 20. stoljeća pribjegla obitelj majstorskih graditelja u suhozidu Alić Tarakalo. Njena solidna izgradnja očita je unutrašnjim pogledom na krovište ovog kamenog poljskog skloništa.

Bunja s brda Jurkovica, iznad uvale Koromašna na otoku Žirju, u kartonskoj maketi Borka Čelara po Fržopovom mjerenju, može postati ukras domaćeg tinela kao i pedagoški uvod u forme volumena. Elementarni prizmatični rezovi podsjećaju na polazišta egipatskih monumentalnih piramida u prvim kraljevskim mastabama, tako nazvanima po kamenim klupama.

Pučki graditelji naših bunja do ovih su elegantnih rješenja u priručnom materijalu dolazili silom oslobađanja obradivih površina i iskustvom trajnih struktura kakve za traženi učinak iziskuju manje napora pri gradnji i dugovječnom održavanju.

Osim autentične bilježnice graditelja, dobrotom potomaka Muzej Grada Šibenika čuva i dio alata kojim su građene njihove čuvene bunje, poput slično izduženog Novog stana ili petoprostornog Starog stana na nedalekom predjelu Samograd. Ta je neobična građevina, s kojom je započela formalna zaštita suhozidnih građevina kao hrvatske kulturne baštine, bila povodom naše izložbe ‘Samograd, mudrost i lipota u kamenu’ koja je nakon Šibenika i Žirja 1997. godine činila dio izložbe jadranske baštine u zagrebačkim Klovićevim dvorima uz Međunarodnu smotru folklora 1997. godine.

Virtualnu bunju možete sagraditi OVDJE.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.