Kartonsku maketu s izložbe ‘Prijatelj suhozida’, fotografija vodičkog fotografa i umirovljenog arhitekta Boška Fržopa, po njegovom je nacrtu priredio Boško Čelar. Listovi nas korak po korak vode sklapanju elementarnog oblika bunje, u rijetkoj izvedbi pravilne krnje piramide kojoj je ovdje početkom 20. stoljeća pribjegla obitelj majstorskih graditelja u suhozidu Alić Tarakalo. Njena solidna izgradnja očita je unutrašnjim pogledom na krovište ovog kamenog poljskog skloništa.
Bunja s brda Jurkovica, iznad uvale Koromašna na otoku Žirju, u kartonskoj maketi Borka Čelara po Fržopovom mjerenju, može postati ukras domaćeg tinela kao i pedagoški uvod u forme volumena. Elementarni prizmatični rezovi podsjećaju na polazišta egipatskih monumentalnih piramida u prvim kraljevskim mastabama, tako nazvanima po kamenim klupama.
Pučki graditelji naših bunja do ovih su elegantnih rješenja u priručnom materijalu dolazili silom oslobađanja obradivih površina i iskustvom trajnih struktura kakve za traženi učinak iziskuju manje napora pri gradnji i dugovječnom održavanju.
Osim autentične bilježnice graditelja, dobrotom potomaka Muzej Grada Šibenika čuva i dio alata kojim su građene njihove čuvene bunje, poput slično izduženog Novog stana ili petoprostornog Starog stana na nedalekom predjelu Samograd. Ta je neobična građevina, s kojom je započela formalna zaštita suhozidnih građevina kao hrvatske kulturne baštine, bila povodom naše izložbe ‘Samograd, mudrost i lipota u kamenu’ koja je nakon Šibenika i Žirja 1997. godine činila dio izložbe jadranske baštine u zagrebačkim Klovićevim dvorima uz Međunarodnu smotru folklora 1997. godine.
Virtualnu bunju možete sagraditi OVDJE.
