Humanitarna Udruga Daj 5 od srca pokrenula je akciju ‘Sve za Michaela’ namijenjenu prikupljanja sredstava za kupnju ortopedskog pomagala i rehabilitaciju za našeg sumještanina Michaela Babića, javlja InfoVodice.
Svi koji se žele priključiti akciji i donirati novčana sredstva mogu to učiniti uplatom na račun otvoren kod OTP banke HR7824070001500007716, primatelj: Humanitarna Udruga Daj 5 od srca, Vodice, sa svrhom uplate ‘Donacija – Svi za Michaela’.
Akcija će trajati najmanje tri mjeseca i za to vrijeme ‘Daj 5 od srca’ organizirat će brojna humanitarna događanja, o čemu će mještani biti pravovremeno obavješteni.
Pročitajte i pismo koje je napisao Michael Babić
Ja, Michael Babić, rođen 06.04.1998 godine u Šibeniku. Ispričao bih Vam svoju ‘priču’.
Odrastao sam u sretnoj obitelji, imao sretno i veselo djetinjstvo, bio lud za nogometom, većinom provodeći vrijeme na igralištu i na nogometnom terenu. Naime nogomet sam trenirao od 6 do svoje 15. godine kad sam na Božićnom malonogometnom turniru prilikom udarca na gol osjetio bol u koljenu.
Naime, otišao sam na rendgen koji je tada pokazao da je sa kosti bilo sve u redu i rečeno mi je da će to proći, da su možda malo istegnuti ligamenti. Vratio sam se na turnir, odigrao ga do kraja, da bi se kasnije ispostavilo da sam odigrao još 4 utakmice sa tumorom u nozi.
Dijagnoza mi je postavljena 5 mjeseci nakon turnira i biopsijom je ustanovljeno da imam zloćudnu bolest (Osteosarkom). Poslije biopsije mi je tumor u nozi enormno narastao (veličina ljudske glave) te se moralo hitno na vađenje tumora. Već tada je doktor znanjem i iskustvom jedva spasio da ne dođe do amputacije.
Tada mi je najteže bilo saznanje da više nikad neću desnom nogom udariti loptu 🙁 No, poslije vađenja tumora mi je bolest već napredovala i kad sam došao u Klaićevu već sam imao metastaze na plućima. Naime, pri prvom susretu s doktoricom ona mi je počela nekako lijepo to objašnjavati da bi joj ja rekao “Recite mi kako stvari stoje, imam 15 godina, svjestan sam svega, ali na najbrutalniji i najotvoreniji način mi recite kakvo je stanje pa mi je ona odgovorila ‘Michaele možeš umrijeti svake sekunde’. Usprkos svim prognozama, velikim metastazama na oba plućna krila, jedva spašenom nogom, 21 teške kemoterapije preživio sam sve i bio ‘čist’ skoro 2 godine dok bolest opet nije počela napadati koljeno. Nakon 7,8 ili 9 ne znam sad već u kojima je tumor (recidiv, povrat) vađen sa unutarnjeg dijela koljena. Jednom se vratio jače nego ikad i zauzeo mi veći dio koljena. Sve je to dovelo do pitanja ‘Noga ili život’ i naravno znate što sam izabrao.
