Upornost onih koji ignoriraju postojanje kante za smeće i otpada se rješavaju bacanjem u okoliš bila je ipak jača od ustrajnosti komunalaca i radnika Zelenog grada. Tako se barem može zaključiti na slučaju Jadrije i prostora uz cestu na kojem su, do prelaska na novi sustav prikupljanja i odvoza otpada, bili kontejneri.
Za neke likove ti kontejneri nikad nisu uklonjeni i oni su valjda i sebe uvjerili da sa smećem postupaju kako i treba. Tako bi uz cestu, svako toliko, narasla hrpa raznovrsnog otpada i šarenilo plastičnih vrećica širilo se po okolnom raslinju. Krupni otpad, biljni otpad, građevinski materijal, kućno smeće, sve je to završavalo na hrpi uz cestu stvarajući ‘prekrasnu’ sliku dobrodošlice svim gostima koji su dolazili na Jadriju.
Komunalci su bili uporni pa je Zeleni grad, po njihovom nalogu, skoro pa redovito, čistio taj prostor šaljući poruku, uz onu jasno napisanu na ploči, kako to nije mjesto za odlaganje otpada. Ali, uzalud im trud. Vrlo brzo hrpa bi opet narasla i svojim ‘mirisima’ privukla mačke koje bi detaljno prevrnule hrpu i rasule smeće po cesti.
Pametniji popušta, a to sigurno nisu likovi koji ignoriraju postojanje kanta za smeće i cijeli sustav odvoza korisnog, komunalnog i glomaznog otpada koji na Jadriji zaista funkcionira.
Netko je na kraju odlučio zaštititi prirodu od čovjeka žičanom ogradom. Sad je samo pitanje koliko nekoliko metara ograde može pomoći u beskraju bezobrazluka, neodgovornosti i gluposti pojedinaca.
Ovo je možda prvi slučaj u kojem ćemo imati prirodu u kavezu kako bi je sačuvali od pojedinaca koji, zasigurno, nisu ni svjesni štetnosti svog postojanja.
