Ante Beban, posljednji zlarinski koraljar starim načinima lova na koralje, proslavio je 100. rođendan pred koraljarskim ‘inženjom’ u Muzeju Grada Šibenika.
Rođen je kao četvrto dijete u siromašnoj zlarinskoj obitelji. Na more je odlazio od malih nogu, s ujakom je često odlazio na ribe i od njega učio i stekao znanje zbog kojeg je kasnije postao uspješan ribolovac. Nikada se s mora ne bi vraćao s manje od 50 kilograma, a zbog toga su ga i prozvali kraljem zubataca. I upravo zato torta za jubilarni rođendan bila je u obliku ribe koja mu je obilježila život.
Iako je napunio stoljeće života, ovaj koraljar ima energije i života kao da na leđima ima barem 30 godina manje.
– Koja je tajna? Ne jesti puno, odnosno jesti malo i često. I puno odmora jer umor traži odmor. U jednoj sam knjizi davno pročitao da je život raj, odnosno uvijek se treba s nečim baviti. I kad čovjek ode u mirovinu, mora imati neku zanimaciju, bilo da je to polje, vrt ili more. I bitna je rekreacija, a ja sam imao sreće da nikad nisam imao problema s kukovima i koljenima – kazao je Beban nadodavši da je i jedna od tajni dugovječnosti i njegov ‘doktor za srce’.
Beban je dragocjeni kazivač etnolozima, a njegovo znanje od velike je važnosti i za Centar koraljarstva.
– Njemu je prva na vrata prije pet godina pokucala kolegica Sandra Barešin kad je bila pripravnica i već onda smo imali predavanje na tu temu. Rijetko koja zemlja na svijetu s ovim tradicijama ima zgodu kao mi danas. Ova stota godina čovjeka koji se bavio ovakvim poslovima, da lutam Azijom ne znam da li bih našao i ovo danas u Muzeju je zbilja nesvakidašnji i jako vrijedan moment. I danas on ima instrukcije, on je pun naputaka što učiniti u smislu zaštite spomenika kulture. Njegova sjećanja su upotpunili mozaik koraljarske baštine, on je zadnji prakticirajući koraljar po onome strarome načini vađenja na ruke i on je bio na pola puta između starih i novih epoha. On je prilagođavao taj zanat i ovaj ‘inženj’ je modificirao da on sam s njime može baratati i on se već tada prilagođavao novom vremenu – kazao je etnolog Jadran Kale.
Osmislio je kako da stari model težak više desetaka kilograma, zamijeni znatno lakšim s kojim je i rukovanje bilo puno lakše i preciznije, pa su i posade na brodu mogle biti manje, što je cijeli pothvat činilo isplatljivijim jer se zarada dijelila između manjeg broja koraljara.
