Dražen Crnogaća, predsjednik Veslačkog kluba Krka, u nedavnom nam je razgovoru kazao kako djeca u Šibeniku trebaju znati plivati, veslati ili jedriti. Za ovu potonje već je osamdesetak godina zadužen Jedriličarski klub Val, a da je klub iz Doca jako dobar u tom poslu govore klupske vitrine pune pehara i medalja kao i činjenica da stalno izbacuju vrhunske mlade jedriličare. Prvi među jednakima u timu koji mlade ‘Valovce’ teše za natjecanja je Teo Piasevoli.
Kako sam kaže, cijela njegova familija, porijeklom iz Salija s Dugog Otoka, vezana je uz more, jedrenje i nema ništa logičnije nego da se i on sam uhvatio ‘kročenja vjetra’, da toj vještini uči mlade Valove snage.
– Kroz našu školu jedrenja svakog ljeta prođe dvadesetak nove djece. U njoj ih učimo nekim osnovama, pa oni koji se ‘zakače’ ostanu, prelaze na viši nivo. Uglavnom u klubu konstantno jedri između 30 i 40 djece, a uz školu jedenja bude ih još više – kaže Teo.
On i njegove kolege iz kluba pravi su mađioničari s obzirom da u, blago rečeno, ograničenim uvjetima, stvaraju odlične mlade jedriličare, među kojima su dosta njih članovi reprezentativnih selekcija.
– Ono što nas pokreće je entuzijazam. U Hrvatskoj je nekoliko glavnih jedriličarskih centara poput Splita, Zadra, Pule, Dubrovnika. Tamošnji klubovi imaju milijunske proračune jer su lokalne samouprave prepoznale funkcionalan koncept, a taj je da klubovi upravljaju sportski lučicama te se na taj način financiraju. To je jedina formula uspjeha, a ne puko crpljenje novca iz gradskog proračuna. Mi smo, za sada, na žalost, osuđeni na ovo drugo jer Šibenik sportsku lučicu uopće nema i rezultati koji mi postižemo u takvim uvjetima su čista ludost. Međutim, želimo li zadržati taj visoki nivo, morat će se nešto pomaknuti. Nećemo moći još dugo pratiti ostale, sustav će pasti ne bude li klub imao stabilni izvor financiranja. Ne tražimo od nikoga gotovu lovu, već samo da se požure projekti poput izgradnje novih klupskih prostorija ali i spomenute sportske lučice – ističe Piasevoli, dodajući kako uprava kluba na čelu s Marinom Paićem uz pomoć sponzora pokušava premostiti prepreke, a u svemu tome veliku ulogu imaju i roditelji mladih jedriličara.
Klupske prostorije u Docu, tzv. baraka, posebna su priča. U Valu već godinama upozoravaju na dotrajalosti tog objekta, na to da prijeti opasnost od urušavanja, pa se ove godine napokon nešto i pokrenulo. Naime, uskoro bi se trebalo krenuti s rekonstrukcijom jedriličarskog doma, ali, ističe Teo, sve to ide presporo.
– Projekt postoji, postoji napokon i dobra volja, ali se sve to malo razvuklo. Ne znam gdje je i zbog koga ili čega zapelo, ali znam da se dozvole prikupljaju već više od godinu dana i duboko se nadam da će uskoro početi i radovi. Nisam do sada želi previše kukati o tome, već pokušati iz onog što imamo izvući najbolje, objasniti djeci da je to to što trenutno imamo te da emocije troše na jedrenje. Ali, mislim da je vrijeme da se stvari pomaknu s mrtve točke s obzirom da je ta baraka postala opasna po život. U klubu je sve više djece i teško je napraviti raspored u takvim skučenim uvjetima. Nije lako ni stalno moliti nekoga da ti ustupi prostor za kondicijske treninge i zato smo jako zahvalni kolegama iz Veslačkog kluba Krka koji nam uskaču. Međutim, ne mogu shvatiti da se za JK Val, klub s takvom tradicijom, koji stalno osvaja medalje na velikim natjecanjima, koji ima državne prvake, ne može naći niti jedna dvorana za kondicijski trening iza osam sati. Ne tražimo alibi, mi ćemo kako god bilo, nastaviti raditi, mučiti se, prilagođavati se okolnostima. Vrhunski sportaši uglavnom izlaze iz takvih, skromnih uvjeta, ali ne može se tako unedogled. U biti, najsretniji sam kad smo na natjecanjima, da ne gledam sve to – kaže Piasevoli, kojem je ovo četvrta godina da je angažiran kao trener u Valu.
– Uprava mi je dala odriješene ruke po pitanju sportskog programa. Oformili smo jedan tim u kojem su uz mene još Dunko Beg i kondicijski trener Krešo Vudrag. Iako jači i veći klubovi imaju po četiri, pet trenera, mislim da smo nas trojica za ovaj broj djece dovoljni. Klub nam je osigurao tehničke uvjete, prateće brodove, pronašao neke sponzore, a valja istaknuti i odličnu suradnju s ostalim jedriličarskim klubovima iz naše županije, vodičkim, betinskim i primoštenskim. To je jedna jako lijepa priča, svako malo se nalazimo, organiziramo kampove, dijelimo znanja i skromne resurse, skupa putujemo na natjecanja, a pokrenuli smo i županijski jedriličarski kup koji se pokazao punim pogotkom – veli Teo.
Kako smo kazali, klub je proteklih godina iznjedrio niz odličnih mladih jedriličara. Najpoznatiji među njima je Marin Desabota, prošlogodišnji juniorski državni prvak u klasi Laser Radial, a tu su i Marko Smolić, Ante Jušić i još nekoliko momaka (i cura) koji dolaze.
– Imamo dobar koncept, drugačiji od drugih klubova s obzirom na financije i uvjete. Pokušavamo uvesti neke inovacije u treningu, a da smo na dobrom putu govore i rezultati naših jedriličara. Naše jedriličare itekako prepoznaju na natjecanjima, ali i nas kao klub, i na to moramo biti ponosni – zaključio je Teo Piasevoli.
