Krešimir Radovčić od ove sezone nosi dres najvećeg hrvatskog košarkaškog kluba. U Cibonu je stigao iz slovenskih Helios Sunsa, u kojima je odigrao odličnu sezonu, baš kao i prije toga, u Zaboku. Krenuo je, naravno, sa svog Baldekina, iz Šibenika, iz kojeg je otišao kako je otišao, da ne otvaramo sada stare rane. Šere uživa u ‘Vučjem čoporu’, vidi se to iz svakog njegovog poteza, čuje se iz svake njegove rečenice.
– Stvarno je sve super, atmosfera u ekipi je vrhunska, najbolja igdje od kada sam otišao iz Šibenika. Mi igrači često se družimo i van terena, na kavu nas zajedno znam otići i po nas sedam, osam, što nije baš uobičajeno. I tako se gradi atmoefera, timski duh, kemija, to se mislim vidi na terenu – priča nam 23-godišnji šibenski playmaker, koji nam se javio nakon večernjeg treninga.
Iako je konkurencija u Ciboni super jaka, Šere ima minutažu, trener Velić mu je vjeruje. Uostalom, da ne vjeruje ne bi ga dovodio.
– Zadovoljan sam ulogom koju mi je trener odredio, treniranjem. Mlada smo ekipa i mislim da ćemo biti sve bolji, da ćemo rasti kao momčad, ali i ja osobno – ističe.
U domaćem prvenstvu Cibosi imaju visoke, najviše ambicije, a u ABA ligi su trenutno pri sredini ljestvice, ali s par friških pojačanja (Reynolds, Planinić) mogli bi i tamo put gornjeg dijela ljestvice.
– Cilj je sigurno boriti se za oba trofeja u domaćem prvenstvu, što je normalno za Cibonu, mjesto joj je uvijek u vrhu. Što se tiče ABA lige, stvarno je vrlo jaka, s puno kvalitetnih igrača. Sedam, osam ekipa bori se za naslov, nema lakih utakmica, ako ne uđeš 100 posto u utakmicu vrlo brzo se nađeš 20 poena u zaostatku. Bilo je nekih nepotrebnih poraza, recimo žao mi je poraza od Splita, gdje smo imali veliku prednost pa izgubili. Ali, kako sam rekao, mladi smo, dobili smo još par pojačanja i bit ćemo sve bolji – kaže Radovčić.
Mnogi su se čudili kada je iz Šibenke prelazio u Zabok, smatrajući kako je to prelazak ‘s konja na magarca’. Međutim, Krešimir ističe kako se sada vidi da je to bio dobar potez.
– Sve sam radio u dogoovoru s roditeljima i menadžerom, znao sam da moram ići korak po korak, da ne smijem preskakati stepenice. Nekima je možda bilo čudno što odlazim u Zabok, ali znao sam što radim, trener Tomas podredio je dosta toga meni. Naporno sam radio, trenirao i preko ljeta u Šibeniku s trenerom Klisovićem, tako da sve ide svojim tijekom, kako treba – objašnjava Radovčić, koji si je svojim igrama i radom na treninzima izgradio i put do A reprezentacije Hrvatske. Izbornik Mršić ga je, naime, uvrstio na širi popis za prvi ‘kvalifikacijski prozor’, za dvoboje sa Švedskom i Nizozemskom, u drugoj, ‘istanbulskoj akciji’ nije ga bilo na popisu, ali vjerujemo kako njegovo vrijeme u nacionalnoj vrsti tek dolazi.
– Već sam jednom rekao, u reprezentaciju bih došao makar me pozvali samo na trening, jer nema veće časti od toga. Sve ovisi o meni, mojim igrama u predstojećem razdoblju, ali i izborniku. Na meni je da nastavim naporno raditi, davati sve do sebe – ističe Šere, koji je, kao i svi mi, jedva dočekao malo veselja od košarkaške reprezentacije. U četiri utakmice upisala je četiri pobjede i osigurala Europsko prvenstvo i prije zadnjeg ‘kvalifikacijskog prozora’.
– Svaka čast momcima, odigrali su vrhunski. Vidi se da je dobra atmosfera, a to je , kako sam kazao jedan od glavnih preudvjeta za dobar rezultat. –
Prati, jasno, Krešimir, što se događa i u njegovom matičnom klubu, na Baldekinu.
– Malo ih je korona poremetila, imali su par nesretnih poaraza, recimo protiv Alkara u produžetku. S druge strane gledao sam ih protiv Splita, fasinantno su odigrali tu utakmicu, izgledali su mi kao neka abaligaška ekipa. Pogodili su s Amerikancem, kao i s Mikoviće, tu su i mladi momci koji se trude, tako da vjerujem u njih. Šibenki je igranje bez publike možda i najveći hendikep, jer su neke domaće utakmice znali dobivati na ludost, na krilima sjajne atmosfere koju bi na Baldekinu stvorili navijači – kaže Radovčić, inače i sam veliki Funcut.
Ciboninu svlačionicu dijeli s još jednim šibenskim draguljem, Tonijem Nakićem. Očekivano, s njim se puno druži i van parketa.
– S njim i Drežnjakom, što je logično, jer smo mlađi, oni stariji već imaju obitelji. S Tonijem sam i cimer na gostovanjima – kaže Šere. Među Vukovima je još jedan bivši narančasti, Bundović, koji je tijekom boravka na Baldekinu postao jedan od omiljenih igrača šibenskih navijača.
– Bunda? Odličan lik, teška pozitiva, zadužen je za stvaranje dobre atmosfera, on nas sve diže ako malo potonemo. Uz to je i vrhunski igrač – zaključio je Krešimir Radovčić.
