Edin Mujčin jedan je od igrača koji su ostavili dubok trag u HNL-u. ‘Španer’, klasična desetka, s Dinamom je osvojio nekoliko naslova prvaka, igrao i Ligu prvaka i zasigurno spada u ikone kluba iz Maksimira. Nakon što je objesio kopačke o klin skrasio se u Lokomotivi i pronašao u prenošenju svog bogatog nogometnog iskustva mladima. I to radi jako dobro, o čemu svjedoče rezultati Lokomotivinih mlađih kadeta.
Mujčin je čest gost ovih naših krajeva. U Vodicama ima apartmane tako da mu je tu ljetna baza.
– Za Šibenik me vežu i prijateljstva, poput onog s Ivicom Matasom, Goranom Tomićem i Tončijem Cinottijem, čiji su temelj udareni dok su bili u Lokomotivi. Međutim, moja veza s vašim gradom još se više osnažila udajom moje kćeri za Šibenčanina, postao sam i djed, tako da sada imamo razloga u Šibenik osim ljeti dolaziti i zimi – priča nam Mujčin.
Razgovor je nakon toga, jasno, krenuo u nogometnom smjeru, na HNK Šibenik. Mujčin ne skriva simpatije prema klubu sa Šubićevca.
– Iskreno, malo sam iznenađen što Šibenik nakon prvog dijela zaostaje za Zrinskim pet bodova, ali slažem s onima koji kažu da je ‘krivica’ na momčadi iz Slavonije, koja je skupila iznenađujuće puno bodova u prvom dijelu, ali mislim da će u nastavku prvenstva Zrinski posustati. Neka se ne ljute moji Slavonci, ali volio bih da Šibenik na kraju bude prvi i vrati se u elitni rang. To je klub s tradicijom, ima nove, ambiciozne vlasnike, ima navijače, dao je puno velikih igrača, dok je Zrinski neka vrsta umjetnog kluba – kaže Mujčin.
Šubićevac je, ističe, u njegovo vrijeme bio jedno od najtežih gostovanja.
– Prvi put sam protiv Šibenika na Šubićevcu igrao u onoj sezoni kada je Marsonija izborila prvu ligu, mislim 1994./1995. U prva tri kola imali smo tri gostovanja u Dalmaciji, protiv Šibenika, Zadra i Hajduka. Na Šubićevcu smo remizirali, odigrali 1:1, neriješeno je bilo i u Zadru i Splitu, a onda smo u sljedeće tri kola u Slavonskom Brodu upisali tri pobjede i bili prvi nakon šest kola, Na koncu je Marsonija mislim završila tu sezonu na četvrtom mjestu – prisjeća se Mujčin, koji je kao igrač Dinama nekoliko puta igrao protiv Šibenika.
– Šubićevac je bilo vrlo neugodno gostovanje, gdje su se teško osvajali bodovi, kao i u Zadru. Posljednji put tamo sam igrao kao član Kamen Ingrada i dobro sam upamtio Antu Rukavinu. Momak je primio loptu na sredini terena i odjurio, nitko ga nije mogao uloviti. –
Mujčin sa zanimanjem prati domaće prvenstvo, nikad zanimljivije u posljednjih nekoliko godina. Vjeruje li da Hajduk može do kraja ove godine?
– Ako neće sada, ne znam kada će. Ima momčad, atmosferu, Dinamo im se praktički nudi i ima uistinu veliku šansu biti prvak. Iskreno, ne bi mi bilo krivo. Ali, dobije li Dinamo dvije zaostale utakmice, rekao bih da je omjer 60-40 da će modri biti prvaci. Bit će važno i kako će klubovi odraditi ovu zimsku doselekciju, kako će se pojačati – ističe Mujčin.
Dotakli smo se i hrvatske reprezentacije.
– Neću reći ništa novo ako kažem da je Hrvatska pravo čudo, da tako mala zemlja postiže takve rezultate, da ima neiscrpno vrelo talentiranih igrača. Pogledajte samo uvjete u kojima se radi u Hrvatskoj i one u Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj, Italiji. Zato treba skinuti kapu svima koji rade u hrvatskom nogometu i sportu općenito. Očekivanja na Euru? Može Hrvatska opet otići daleko, pa pogledajte te igrače. Grupa je teška, neće biti lako protiv Španjolske, Italije i neugodne Albanije, Vatreni mogu završiti grupu s devet bodova, ali i ispasti. A prođu li dalje sve je moguće – kaže Mujčič, koji se, kako smo kazali, posvetio radu s mladima u Lokomotivi.
– Nisam mislio da ću završiti među trenere, ali sam se navukao i uistinu guštam u tom poslu, nogomet mi je očito u krvi – zaključio je Edin Mujčin našu malu nogometnu ćakulu.
