‘KAKO SAM DOBIO DRES OD ARIJANA ADEMIJA’: Priča koja govori kakav je Arči čovjek

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

‘Podrška Arijanu Ademiju’ facebook je stranica koja je, kako je i ime kaže, otvorena s ciljem da, u trenucima kada nekadašnji kapetan Šibenika, a danas član Dinama, proživljava teške dane zbog skandalozne kazne Uefe, ljudi izraze podršku ovom skromnom i poštenom momku.

Osim riječi utjehe i podrške, na njoj se mogu naći i fotografije iz Arčijeve karijere, ali i zanimljivih priča. Nama je za oko zapeo link za priču koju je na stranici koju uređuje (http://www.dinamo-orahovica.net/index.php…), objavio Damir Najmenik. Priča je to koja, kako kaže i sam njezin autor, najbolje govori kakav je Arijan čovjek.

Mi je prenosimo u cijelosti.

Kako sam dobio dres od Arijana Ademija

Arijan Ademi, poznat još i po nadimku Gattuso, godinama je jedan od najstandardnijih Dinamovih igrača koji je svojim odličnim igrama oduševio navijače i javnost. U Dinamo je došao iz Šibenika 2010. godine i do sada je s Dinamom osvojio četiri naslova prvaka. Arijana sam upoznao prije četiri godine na utakmici u Bruggeu koju smo dobili 2:0, a ovo je priča iz 2012. godine kada mi je poslije utakmice u Kijevu poklonio svoj dres.

Od toga mi je dana Ademi jedan od najdražih igrača, ne toliko zbog dresa kojeg mi je poklonio, nego zbog načina na koji je to učinio. Charter zrakoplov Croatia Airlinesa poletio je za Kijev nešto poslije 9 sati, a mi smo u zračnoj luci Pleso bili već oko 7.30. Tamo smo se frend Bračun i ja pozdravili sa cijelom delegacijom i malo se družili s igračima koji su rado pozirali s našim transparentom.

Razgovarajući s Domagojom Vidom i Ivanom Kelavom, pitali smo ih bi li nam poslije utakmice poklonili svoje dresove. Dečki su rekli da će nam vrlo rado dati dresove, ali poslije neke domaće utakmice jer će ove, u kojima sutradan igraju, razmijeniti s igračima Kijeva. I zaista, Vida je svoj zamijenio s Ogijem Vukojevićem koji je još tada igrao za Kijevljane, a Kelava je svoj zamijenio s golmanom Shovkovskiyim.

Zauzeli smo svoja mjesta u avionu i ubrzo poletjeli prema Kijevu. Bračun je sjedio pored dvije plavokose dame, a ja s novinarima Perom Zlatarom i Ognjenom Naglićem. Dok smo letjeli, razmišljao sam koga pitati za dres a da me ne odbije. Odluka je pala – Arijan Ademi. Bio je to pun pogodak!

Otišao sam do Ademija, koji je sjedio s Rukavinom i Čopom, i pitao ga da mi sutra poslije utakmice pokloni dres. On mi je bez razmišljanja obećao ostaviti dres, a Ruki je uzeo fotoaparat i ovjekovječio taj trenutak. Moram priznati da sam u tom trenutku bio malo skeptičan jer utakmica se igrala tek sutra navečer, a znao sam, kako to obično biva, da će svi igrači na terenu međusobno mijenjati dresove. No, Ademi je čovjek od riječi i naravno da je održao obećanje.

Dolaskom na Olimpijski stadion ostali smo zatečeni viđenim. Stadion je super moderan i ima maksimalnih pet zvijezdica. Svaka stolica je tapecirana, unutar stadiona nalaze se restorani, kafići, moderni liftovi itd. Nešto fantastično! Utakmica je završila pobjedom domaćina i svi su igrači, osim Ademija, razmijenili dresove. Gledajući s tribine nisam mogao vjerovati. Ademi se pozdravio sa sucima i protivničkim igračima, ali je jedini ostao u svom dresu. 

Neka dva sata po završetku utakmice svi smo se našli na kijevskom aerodromu. Ademi se odmah javio i rekao da mu je dres za mene u torbi koja je s ostalom opremom otišla u prtljažnik te da će mi ga dati po slijetanju u Zagreb. Kako igrači imaju prednost pred ostalim putnicima, oni su granične formalnost u Zagrebu prošli 20-ak minuta prije nas ostalih.

U tom sam trenutku mislio kako su igrači već odavno napustili aerodromsku zgradu jer je bilo oko 3 sata ujutro i kako od dresa neće biti ništa, međutim kad sam išao po svoju prtljagu Ademi je sjedio sa Čopom i čekao da izađem, a u ruci je držao dres koji mi je obećao. Da stvar bude bolja još mi se ispričavao što mi ga daje još potpuno mokrog od sinoćnje utakmice.

Što na sve to reći nego – naklon do poda za jednog skromnog, a istovremeno odličnog igrača! Bio je to dan koji se pamti do kraja života. Nadam se da ste shvatili poantu i da se ovdje ne radi o dresu, nego o Ademijevu potezu. Istina da dres nikada nisam obukao jer nosim za jedan broj veći, ali je zauzeo počasno mjesto među kolekcijom koju s ponosom čuvam.

Originalni članak možete pročitati ovdje.

 

 

 


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.