Jeronimo Šarin odradio je svoju drugu ‘turu’ na Kosovu. Njegov KB Bashkimi ispao je u polufinalu play offa od nedodirljive Prištine. Ipak, šibenski trener zadovoljan je odrađenim poslom, a što je važnije, zadovoljni su i čelnici kluba.
– Došao sam kada su bili na sedmoj poziciji, a kao glavni cilj postavljen je ulazak u doigravanje. U tome smo uspjeli, u četvrtfinale smo prošli Trepču sa 2-0, da bi onda naletjeli na Prištinu koja ima budžet preko milijun eura, dakle pet puta veći od nas. Preko nje se nije moglo, iako su dvije utakmice bile na jednu loptu. S obzirom na sve što se događalo tijekom sezone, gazde su više nego zadovoljne i sezona je ocijenjena vrlo uspješnom – javio nam se Šarin s Kosova.
Amerikanaca u kosovskoj ligi ne manjka. On ih je u svojoj momčadi imao četiri.
– Riječ je o low level Amerikancima, čija je plaća negdje oko tisuću dolara. Talentirani jesu, ali su i taktički nepotkovani. Problem s mojim klubom jest što su od lani, kada su bili prvaci, ostali veliki dugovi koje je napravila bivša uprava, nekih 200 tisuća eura. Stoga su novi čelnici ovu sezonu zamislili kao stabilizacijsku, kao prilika za afirmaciju nekih domaćih igrača. I u tome se uspjelo – veli šibenski trener.
Sama liga je, dodaje, dosta zahtjevna, pušta se čvrsta, fizička igra, s dosta kontakata. Ima i nekih sličnosti s našom ligom.
– Priština je kao da su kod nas spojeni Cedevita, Cibona i Zadar, toliko su jači, nedodirljivi. Ogromna je razlika u kvaliteti između Prištine i ostalih klubova i teško će im se netko približiti ako se ovako nastavi. Klub koji vodi naš Damir Mulaomerović napravio je vrhunski rezultat u Europi, kakav niti jedan hrvatski klub nije davno napravio – ističe Šarin.
Da je vodstvo Bashkimija zadovoljno njegovim radom govori i to što su mu ponudili nastavak suradnje.
– U klubu bi htjeli da ostanem i sljedeću sezonu, a ima još par klubova koji su iskazali zanimanje. Međutim, iskreno rečeno, ja sam ova tri mjeseca došao čisto da odradim posao, jer se nisu ostvarili planovi koje sam imao na početku sezone, neki veliki klubovi koji su se interesirali za mene na kraju su se odlučili za druge trenere. Dakle, na Kosovo sam došao čisto da ne stojim kući, jer najgore je ne raditi ništa. Moje ambicije veće su od sadašnjeg kluba, ali nikad ne reci nikad. Posao je takav da situacija na tržištu diktira moje odluke – otvoreno će Šarin, koji je na kosovskoj All Star utakmici vodio stranu, odnosno američku momčad.
– Bilo je to zanimljivo iskustvo, biti trener petnaestorici Amerikanaca. U svakom slučaju uživao sam na jedan dan. –
Naravno, nismo mogli a ne dotaknuti se GKK Šibenika, u kojem je Šarin proveo najljepše trenutke svoje trenerske karijere. I tu je bio vrlo iskren, bez kočnica.
– To je bio i ostao moj klub. Praktički sam ga napravio i drago mi je da još uvijek živi, da još postoji, da je dvorana i dalje puna. Mislim da su Jurić i Maleš opravdali povjerenje koje su dobili. Ostali su u ligi, i to na jedan komotan način, preko ulaska u play off. Osim toga, mladi igrači koji su prošle sezone manje participirali postali su ove sezone nosioci. Odrađen je, dakle, jako dobar posao. Ono što nije dobro, i što sam rekao na zadnjoj skupštini kluba, jest nedostatak vizije. A oni klubovi koji nemaju dugogodišnji plan, ma makar i provizorni, osuđeni su na životarenje. Ako se želi napravit korak naprijed mora se početi razmišljati u tom smjeru, i po pitanju ekipe i po pitanju trenera, ali i infrastrukture. Šibenik zaslužuje veći klub, kao što šibenska košarka zaslužuje veću dvoranu. To su moje želje, tako bi trebalo biti, a zašto nije treba pitati odgovorne, pitati ih zašto im se dogodilo da Badžim i Radovčić odu bez eura odštete. To je tema za veću analizu. Ponavljam, to je moj klub kojem želim sve najbolje, i veseli me svaki njegov dobar rezultat, pogotovo kada ga naprave moji prijatelji Jurić i Maleš – zaključio je Jeronimo Šarin.
