U travnju prošle godine odjeknula je pomalo senzacionalna sportska vijest; petnaestogodišnii Vodičanin Duje Ivas postao je juniorski državni prvak u boksu u superteškoj kategoriji, u svom prvom boksačkom nastupu. Lakoća kojom je došao do trona dodatno je zaintrigirala poznavatelje ‘plemenite vještine’. Naime, sva tri meča riješio je u nokautima u prvoj rundi. ‘Tko je taj mali?’ ‘Od kuda se sad on pojavio?’, pitali su se.
Ali jasno da se Duje nije pojavio niotkud. Iza tog njegovog uspjeha krili su se litre i litre prolivenog znoja, stotine sati napornog treninga, odricanja.
– Moj trener kaže; što ti je teže na treningu, lakše ti je u borbi – iznio nam je Duje ‘filozofiju’ koje se drži na svom sportskom putu.
Trener kojeg spominje je Ivica Perković, poznat kao ‘Šibenska stina’. S njim je, ističe mladi borac, izgradio poseban odnos.
– Ive i ja smo jako povezani, on je moj drugi otac. On je najzaslužniji za moj uzlet u boksu – kaže Duje, s kojim smo se našli na dan kada je napunio 16 godina.
Da se u njemu krije veliki potencijal prvi je prepoznao poznati boksački trener Yousef Rasmi Hasan (otac mu je Jordanac, majka Hrvatica), koji je najpoznatiji po radu s trenutno najboljim hrvatskim boksačem Filipom Hrgovićem. On je Duju primijetio kad je imao 14 godina, dok je mladi Vodičanin primarno bio kickboksač. Boksajući za njegov klub, zagrebački BK Nokaut, Duje je i postao prvak Hrvatske. Pa se tako nedavno mladi Vodičanin vratio iz Zagreba gdje je i trenirao u društvu Hrgovića.
– To osvajanje naslova otvorilo mi je puno vrata, između ostalog i priliku da treniram s najboljima, s velikanima poput Hrgovića – veli Duje, kojeg u travnju očekuje novi nastup na Prvenstvu Hrvatske u boksu. Što se tiče ciljeva, tu se ne razmeće veliki riječima.
– Na meni je da nastavim naporno trenirati, a vrijeme će pokazati što će mi to donijeti – veli Duje, koji je, kako smo kazali, u svijet sporta ušao preko kickboxinga.
– Počeo sam trenirati sa šest godina, u Kickboxing klubu Hrvatski branitelj dragovoljac, a prvi trener bio mi je Antonio Ivas. Ljubav prema tom sportu usadio mi je otac, baš kao i mom mlađem bratu Dini, koji će biti još bolji od mene – kaže Duje.
Koliko je on dobar u tom sportu govore i brojne medalje s raznih domaćih i međunardonih natjecanja. Pa kako sve to stigne, trenirati kickboxing i boks, odlaziti na natjecanja, ići u školu?
– Kad se nešto voli sve se stigne. Moram se ovom prilikom zahvaliti mojim profesorima u Turističko – ugostiteljskoj školi u Šibeniku, koji mi izlaze u susret, koji imaju razumijevanje za mene kao sportaša – ističe Duje, koji, iako je počeo s kickboxingom, svoju budućnost vidi u boksu. A ona je, sudeći prema dosadašnjim rezultatima, vrlo svijetla.
(foto: facebook/privatni album)
