Veslački klub Krka jedan je od šibenskih sportskih brendova. Klub je to koji postoji više od devet desetljeća, koji je srastao s ovim gradom i čije su vitrine pune pehara i medalja s domaćih i stranih natjecanja. Kroz njega je prošlo na tisuće veslača i veslačica, od kojih su neki ostavili dublji, a neki malo manje vidljiv trag, ali su svi s ponosom nosili Krkin grb na prsima. Danas su u njemu neki novi klinci, koji s istim ponosom pronose ime svog kluba i grada i čuvaju njegovu tradiciju. I to vrlo uspješno. Na čelu te šibenske veslačke obitelji već je nekih petnaestak godina Dražen Crnogaća, s kojim smo popričali o aktualnim događanjima u klubu, ali i o njegovoj perspektivi.
Koliko članova trenutno broji šibenska veslačka obitelj?
– Brojka se uglavnom kreće oko stotinjak članova. Imamo tridesetak regatnih, odnosno natjecateljskih veslačica i veslača, zatim tridesetak polaznika škole veslanja te pedesetak veterana koji su aktivno uključeni u rad kluba, između ostalog i kroz Skupštinu. Ono što je interesantno jest da se u uvijek u povijesti Krke, a naročito posljednjih godina, isprepleću mladi, oni koji dolaze, i veterani, oni koji natjecateljski više nisu aktivni, ali su itekako aktivni u klubu i u kojima naša mladost ima uzore.
Dakle, imate idealan spoj mladosti i iskustva?
– Upravo tako. To je ta ‘krkaška obitelj’, gdje se svi držimo skupa, u kojoj smo svi kao jedan.
Jeste zadovoljni brojnošću veslača i veslačica, je li ta brojka od tridesetak natjecatelja i tridesetak polaznika škole veslanja optimalna, ili biste radije da je vaša sportska obitelj još veća?
– To je pitanje koje zahtjeva dvoslojan odgovor. S jedne strane nisam zadovoljan brojnošću natjecateljskog kadra, bilo bi idealno kad bismo imali veći broj djece fiziološki sposobno za izdržavanje veslačkog treninga i tehničkih finesa. S druge strane, veslo nije lopta, a veslački čamac nije teren koji može primiti na stotinu djece. Dakle, imamo limit što se tiče brojnosti. Recimo da bi 50-ak polaznika škole bila idealan brojka, a sada smo na tridesetak.
Što biste rekli roditeljima, zašto da svoje dijete upiše baš na veslanje.
– Uvijek kažem, šibenska djeca trebala bi znati plivati, jedriti ili veslati. VK Krka nudi jednu od tih varijanti.
Kakav je omjer mladića i djevojaka, muški su, čini nam se, u velikoj većini?
– Istina, cure su u manjini, jer se veslanje prvenstveno i smatra muškim sportom. U proteklom desetljeću imali smo djevojaka koje su bile vrhunske veslačice, koje su bile najbolje u državi. I sada imamo dvije cure koje su na posljednjem Prvenstvu Hrvatske bile brončane (Sara Panjkota i Lucija Ninčević, op.a.) i naravno da bih volio da ih je više. Veslanje je takav sport koji traži potpunu predanost, usklađenost sa školskim obvezama, ali ja uvijek kažem – na prvom mjestu je zdravlje, na drugom škola pa tek onda veslanje. Ako dijete nije dobar učenik, ne može biti dio naše veslačke obitelji. Uostalom, veslanje se s razlogom smatra akademski sportom.
A je li skup sport? Kad vidimo sve te čamce, svu tu opremu za treniranje, ne izgleda baš jeftino?
– Mislim da priča o veslanju kao skupom sportu baš ne drži vodu. Kad neki klub kupi čamac i brižno se pazi na njega, što slučaj u našem klubu, onda on traje desetak godina. Dakle, ako osmerac stoji 200 tisuća kuna, godišnji troškovi za njega iznose 20 tisuća kuna, što za jedan takav vrhunski čamac nije puno. Jedino se vesla malo više troše. Međutim, ako je veslanje skup sport, što je s košarkom, rukometom, nogometom? Zar je izgradnja dvorane, odnosno stadiona jeftino? Da zaključim, uz jedno brižljivo održavanje, možemo izaći na kraj.
Nedavno smo komentirali kako ste vi i vaši veslači svako malo na primanju kod gradonačelnika zbog zapaženih rezultata na domaćim i međunarodnim natjecanjima. A takvih rezultata Krki, uistinu ne manjka. Na koje ste vi, kao predsjednik kluba, najponosniji?
– Ponosan sam na sve rezultate naših članova. Ali, kao zadrti Krkaš i Šibenčanin, što je meni istoznačnica, najponosniji sam na to što Krka traje već 92 godine, bez prekida, osim nešto kratko za vrijeme Drugog svjetskog rata. I to s istom bojom dresa, istim grbom, istim imenom kluba. Zadovoljstvo mi čini i to što sam pripadnik generacije Krkaša koji omogućavaju da naš klub i dalje ostvaraju rezultate vrijedne divljenja. Unatrag zadnjih 16, 17 godina, od kada sam u Krki kao prvi među jednakima, svake godine imamo reprezentativce, na svakom državnom prvenstvu imamo nekoliko posada koji su prvaci u svojim kategorijama. To ipak nešto govori, govori o kontinuitetu rezultata, o radu naše veslačke obitelji. I zato Krka danas ima istaknuto mjesto i u hrvatskoj veslačkoj obitelji.
Možemo li se u skoroj budućnosti nadati medaljama i u seniorskoj konkurenciji. Naime, iz dobro poznatih razlika, a to je odlazak vaših članova na studiranje u druge gradove, u tom elitnom uzrastu ste zakinuti.
– Nisam baš optimist po tom pitanju gledajući ukupni visokoobrazovni sustav u Hrvatskoj. Uvođenjem ‘Bologne’, bez da su ostvarene sve potrebne pretpostavke, veslanje je kao akademski sport strašno pogođen. Naši, šibenski veslači, nakon završene srednje uglavnom odlaze u Zagreb i Split, nešto sitno u Rijeku, i time praktički prekidaju vezu s veslanjem. To je na žalost, tako. Međutim, želim pohvaliti napore svih ljudi u Gradu Šibeniku, između ostalih i aktualnog gradonačelnika Željka Burića, koji daju sve od sebe da u Šibeniku zaživi jedna visokoškolska ustanova, s više visokoškolskih smjerova. To nam daje neku nadu da bi naša djeca ipak mogla ostajati u Šibeniku, a samim tim i u šibenskom sportu. Dakle, nije to interes samo veslanja.
Nakon dugo godina u šibenskom zaljevu trebala se održati jedna veslačka regata, ona za Kup Dalmacije, ali su se, na žalost, ispriječile vremenske neprilike. Hoće li se ta regata trajno preseliti iz Zatona u Šibenik, a što Zatonjanima sigurno ne bi baš najbolje sjelo?
– Gledajte, djeci je sigurno interesantnije veslati ispred što većeg broja ljudi, a vjerujem da bi šibenska riva bila puna za vrijeme održavanja regate. Zaton se, međutim, po tom pitanju ne treba brinuti. I ja, kao predsjednik, i uprava kluba, slažemo se da se Zaton ne smije zanemariti kao veslački centar, kao vlasnik jedne od najljepših i najboljih prirodnih veslačkih staza u Europi, pa čak i u svijetu, koja je praktički imuna na vremenske prilike.
