Stručnjaci uvijek napominju da poslije jela nikako ne bismo smjeli odmah leći. Zapravo je najbolje nakon obroka uputiti se u kratku šetnju, a hodanje će posebno biti korisno ako ga prakticirate poslije večere.
Već dugo slušamo kako je lagana šetnja poslije obroka jedna od najboljih stvari koje možete učiniti za svoje zdravlje, no ponekad nam se to čini neizvedivo jer ujutro jurimo na posao, a u pauzi za ručak često ne stignemo otići i prošetati se. Kultura hodanja nakon jela naročito je popularna kod Talijana, koji su već stoljećima upoznati s njezinom dobrobiti za opće zdravstveno stanje i probavu, piše Zadovoljna.hr
Jedna studija sada je pokazala i da je hodanje poslije obroka korisno i za sprečavanje dijabetesa tipa dva. U studiji su sudjelovali stariji ljudi koji su nakon jela 15 minuta hodali na pokretnoj traci, što je utjecalo na manje oscilacije šećera u krvi u narednim satima. Nadalje, istraživanje je otkrilo da su te kratke šetnje nakon večere još korisnije u snižavanju razine šećera u krvi nego 45-minutna šetnja u prijepodnevnim satima ili kasnije popodne. Ova saznanja svakako idu u prilog mnogima koji se tijekom dana ne stignu prošetati poslije jela jer navečer je za to ipak lakše naći vremena.
Mnogi ljudi najveći obrok u danu jedu navečer te najčešće nakon njega odu sjesti ili leći. Rezultat toga bit će veliko povišenje glukoze u krvi koje može trajati satima, napominje voditeljica studije Loretta DiPietro, profesorica znanosti o vježbanju na George Washington University’s Milken Institute School of Public Health.
Mišići koje koristimo za hodanje koriste glukozu za energiju te je tako ‘izvlače’ iz cirkulacije i na taj način smanjuju količinu glukoze koja ostaje u krvi. Dakle, najbolje što nakon večere možete napraviti jest ustati od stola i kretati se, kaže Andrew Reynolds sa Sveučilišta Otago u Novom Zelandu.
Daljnjim promatranjima ustanovljeno je da je hodanje poslije jela mnogo učinkovitije od hodanja prije jela, kada je riječ o održavanju zdrave razine šećera u krvi. Daljnja istraživanja pokazala su i da hodanje ubrzava vrijeme potrebno da hrana iz želuca dospije u tanko crijevo, što može produžiti osjećaj sitosti.
