Ikona talijanske glazbe koja je prije više od deset godina predvidjela promjene u glazbi, u aranžmane svojih pjesama unosi etno elemente i zvuke svakodnevnog života čime se njene pjesme karakteriziraju kao pjesme urbanog zvuka. 2006. godine na Sanremu nastupila je pjesmom Processo a me stessa, čiji je aranžman kombinacija orkestra violina i gudačkih instrumenata, etno zvuka i ritmičkih dionica te moćnog vokala, te ga današnji kritičari definiraju kao urbani zvuk, odnosno world music.
Ne samo da je znala predvidjeti smjer glazbe, već je svojim daljnjim radom nastavila slijediti poriv za daljnjim glazbenim eksperimentima. Najbolje se to očituje albumom Proxima iz 2010, koji nije ništa manje od uvoda u glazbeni dragulj, pjesmu koju je napisama sama Oxa, L’America non c’è. Duboka značenja stihova kombinirana su s aranžmanima fokusiranima na ritam glazbe, koji produbljeni i osnaženi jedinstvenim vokalom uvijek iznova uspijevaju dati novu dimenziju izvedbi.
Jedna od najvećih talijanskih glazbenih diva Anna Oxa rođena je 1961. u Bariju. S obzirom na to da korijene vuče iz Albanije svoje ime i prezime Iliriana Hoxha prilagodila je sceni, ali i talijanskom jeziku. Anna se glazbom počela baviti kao vrlo mlada. Prvi nastup je imala već s 15 godina kada je otpjevala pjesmu ‘Fiorellin del Prato’. Bila je neobuzdana, mlada, provokativna i intrigantna, ali prije svega drugačija. Zbog unikatnog, moćnog vokala i emocija koje unosi u svoje interpretacije, prozvali su je ‘Glas i srce’.
‘Oduvijek sam željela biti pjevačica, a moji snovi su vrlo brzo postali stvarnost. Kao 14-godišnjakinja sam počela nastupati u jednom baru u svom rodnom gradu Bariju, uz klavirsku pratnju maestra Sabina Sciannellija, te ubrzo snimila prvi singl. Tako da za mene nije bilo dileme čime ću se u životu baviti’, izjavila je ranije.
Tijekom karijere zbog svojih erotično stiliziranih nastupa i zavidnih glasovnih potencijala postala je svojevrsno zaštitno lice najprestižnijeg talijanskog festivala Sanremo. Dvije godine nakon svog prvog pojavljivanja u medijima Anna je na Sanremu kao mlada pjevačica koja obećava osvojila drugu nagradu s pjesmom ‘Una Emozione da Poco’. Od tada nije prestala nizati hitove, a Sanremo je postao nezamisliv bez nje, piše T portal.
Svoju popularnost kapitalizirala je 1988. godine vodeći najpopularniji nacionalni televizijski show ‘Fantastico’ gdje je pokazala zavidne glumačke i imitatorske talente.
1989. osvojila je prvo mjesto pjesmom ‘Ti Lascerò’, a te je godine s pjesmom ‘Avrei voluto’ osvojila 56 bodova i završila na 9. mjestu na Eurosongu predstavljajući Italiju, kad je grupa Riva s pjesmom ‘Rock me’ pobijedila.
Deset godina kasnije Anna Oxa je ponovo pobijedila na San Remu s pjesmom ‘Senza pietà’. Zapažena je ostala i njezina pjesma ‘E Tutto un attimo’ koja ja toliko zahtjevna za pjevanje da su se samo rijetki usudili ‘obraditi’ je. Pjesmu je obradila Tereza Kesovija i u čijoj se izvedbi pjesma zove ‘Samo ja’.
Anna se na Sanremu pojavila i 2013. s pjesmom ‘La Mia Anima D’uomo’. Uz svoj moćni glas, uvijek se isticala i svojim ekstravagantnim izgledom. Svaki njezin nastup pratio je i novi image koji su mnogi kopirali. Početak 2000-ih Oxi je donio i privatno i profesionalno preobraženje. Albumom ‘L’eterno movimento’ okrenula se etno melosu, posebno onom (njezinih) albanskih korijena.
Široj javnosti nije zanimljiva samo zbog fascinantne karijere, nego i zbog burnog privatnog života. Nakon prvog muža Franca Cianija, udala se za Giannija Bellena bubnjara rock-skupine New Trolls s kojim je dobila dvoje djece – kćer Francescu i sina Quazima.
Drugi razvod je bio prilično buran, a najveće zanimanje izazvao je njezin treći brak, s milijarderom Bexhetom Pacolijem, kontroverznim poduzetnikom podrijetlom s Kosova, koji je propao, kako je on izjavio – zbog Annine posesivnosti i ljubomore. Četvrto ‘da’ je rekla svom 22 godine mlađem tjelohranitelju Marcu Sansonettiju, ali su se razišli 2009.
