Vitalno na pragu 80-ih

Neasfaltirani putevi i nesretna ljubav ovog Biličana okrenuli drugom hobiju: 50 godina kasnije Mladenu je trčanje stil života

FOTO Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Mladen Slavica vitalan je 78-godišnjak iz Bilica kraj Šibenika koji svakog tjedna par puta ‘odradi’ 40 do 50 kilometara dugu trkaću etapu. Umirovljeni je branitelj i strojarski tehničar, a cijeli svoj radni vijek proveo je kao tokar. S ovim mladićem u duši razgovarali smo dok se spremao za listopadsko kupanje na plaži Banj.

– Počeo sam trčati prije punih 50 godina, sa svojih 26. Oduvijek sam bio sportski tip. Prije nego što sam otkrio slobodu trčanja koja mi pruža osjećaj povezanosti s prirodom vozio sam bicikl. Kako je tada bilo više ‘bijelih puteva’ nego asfaltiranih, ja sam padao s tog bicikla i tako sam jednostavno odbacio vozilo i počeo trčati – priča nam za početak te dodaje da dva puta tjedno trči velike rute, a ostale dane često upotpuni onim kraćima od dva, tri ili četiri kilometra.

FOTO Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Kako mu trčanje ne bi bilo monotono, često mijenja rute i trči po svim putevima, ali najdraža mu je ona od Šibenika do Tribunja za koju mu treba čak pet sati.

– Idem vam ja na sve utrke po Hrvatskoj, sudjelovao sam i na ultramaratonu od Bjelovara do Čazme. Trčao sam skoro devet sati i moram priznati da nije bilo lako, ali odustajanje mi nije bilo ni na kraj pameti – smije se.

Nakon desetljeća trčanja i sudjelovanja u nebrojenim utrkama prikupio je impresivnu zbirku pehara, priznanja i zahvalnica, ali naglašava kako nagrade nisu ono što ga pokreće da ide sve dalje i dalje. Više puta je nosio Titovu štafetu na Dan Mladosti u bivšoj državi, sudjelovao je i na triatlonu u Sloveniji, a već 20 godina trči ultramaraton od Šibenika do Knina na Dan domovinske zahvalnosti što mu je poseban doživljaj, jer je i sam sudjelovao u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu.

– Prošao sam tešku obuku po američkom sistemu u Zadru. To vam je obuka i na kopnu i u zraku i na vodi, a imali smo i vježbe preživljavanja na otoku. Za vrijeme rata bio sam na ratištu, a o tom periodu bi mogao dugo pričati – kazuje nam, ali zaključuje da je to možda ipak tema za neku drugu priliku.

FOTO Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Trčanje je postalo njegov stil života, a u skorijoj budućnosti nema namjeru odustati od svoje, kako smatra, najzdravije navike. Prije ni poslije trčanja ne provodi nikakve posebne pripreme, ali napominje kako uz zdrav i uredan život nisu ni potrebne.

– Najvažnije je da čovjek pozitivno razmišlja, da vodi uredan život, da dnevne fiziološke potrebe radi u isto vrijeme, ali ne treba biti rob vremena, treba živjeti s radošću u srcu i prilagođavati se nekakvim novim i nepredviđenim situacijama. Nikada nisam pušio, dan počinjem s čašom kozjeg mlijeka i žlicom meda od kadulje koja uništava sve otrove u tijelu, a tek navečer prije spavanja popijem pola čaše crnog vina koje ima puno hranjivih i zdravih sastojaka, što je općepoznato – govori nam.

Otkako je u mirovini brine se o nekoliko koza koje svako jutro pomuze, a osim kozjeg mlijeka s medom od kadulje, uvijek se na njegovom meniju nalazi sezonsko voće i povrće  i razne juhe. Smatra da je tajna dobre i zdrave prehrane umjerenost u svemu, pa nam govori kako dnevno konzumira tek 70 do 80 posto preporučene dnevne količine unosa hrane.

-Godine nisu važne, za dušu je jako važno što unosimo u tijelo, važno je uživati i u malim stvarima i promatrati svoju okolinu s optimizmom – dodaje Mladen.

Trčanje je za Mladena filozofija života, uz svakodnevne stvari i misli kada krene trčati, osjeti pravu radost življenja i postaje potpuno neopterećen ičim drugim oko sebe.

– Dok trčim razmišljam o ženi, povezujem se s njom u mislima, naime jedna nesretna ljubav me i potaknula da trčim, a tada sam shvatio da sam tu svoju muku na taj način brzo zaboravio. Trčeći ulazim u taj svijet lijepih misli, promatram prirodu oko sebe. Vidim sve male stvari koje u ovom užurbanom i ludom svijetu ne primjećujemo. Svi imamo želju za pronalaskom onoga što nas inspirira, a za mene je to ptica koja pjeva uz moj put ili cvijet koji se rađa iz pupoljka. Neopterećenost i male stvari. To je to – za kraj zaključuje Mladen.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.