Donosimo još jedan potpuno iskren tekst Martine Mlinarević Sopte.
Imaš mjesec dana i učinila si da zaboravim sve što sam ikad mislila da znam o životu. Nisam se plašila nijednog đubreta od političara u ovoj zemlji, a sad pred tvojim očima drhtim. Dobro znaš da neću biti najbolja mater na svijetu, jer još ni sebe nisam odgojila do odraslog čovjeka, jer me strah grmljavine i skakavca, jer sam počesto i podosta smotana, jer i sama još jedem čokolino, ali ti obećajem da ćemo se, kad budemo skupa jele čokolino, odlično zabavljati. A to je valjda najvažnije. Da imamo smijeh. Možda nećemo biti po pravilima, po priručnicima, možda će mahalske babe kolutati očima, ali ćemo imati smijeh. U smijehu ljubav. A tamo iza prozora – život. Čudesan, strašan, divan i gorak. Koji samo čeka da ga skupa otkrijemo. I odživimo kako nam je ćeif. Nama, a ne nekom drugome.
/kolovoz, 2014./
