Biti medicinska sestra znači suzdržavati vlastite suze i stalno crtati osmijehe na licima ljudi.
S malih ekrana i časopisa nas gledaju lica poznatih i slavnih koje uzdižemo u nebesa, kad nas pitaju tko su superheroji navodimo Supermana, Batmana i Spidermana, ali oni istinski heroji su osobe koje žive među nama, svakodnevno rade svoj posao i za to ne traže posebno priznanje. Jedni od tih heroja su medicinske sestre čiji se dan danas obilježava. One su heroji u očima svojih pacijenata jer svaki pacijent treba jednoga. Biti medicinska sestra je najteži posao koji ćeš ikada voljeti jer on je više od posla, on je način življenja, stoji u jednoj izreci.
Kristina Bolanča, 34-godišnja medicinska sestra pri Zavodu za javno zdravstvo, od malih je nogu bila fascinirana tim zanimanje.
– Moja baka Miljenka Nakić bila je glavna medicinska sestra na Internoj B u Općoj bolnici Šibenik, kao mala dolazila sam joj u posjetu na odjel. Bila sam fascinirana prvo uniformom ,organizacijom, stavom i radom s pacijentima, tako da smatram da me ona usmjerila. Zvanje medicinske sestre je težak i iscrpljujuć posao, kako fizički, tako i psihički, ali zadovoljstvo i sreća koju pružamo osobama koji nas trebaju beskrajan su motiv i nagrada za daljnji rad. U poslu nailaziš na svakakve pacijente, mentalno moraš biti dosta jak, mislim da je glavna formula osmijeh i lipa rič, to razoruža svakoga. Kad uspostaviš komunikaciju, zajedničkim snagama radiš na riješavanju problema. Ljudi su danas zaboravili biti ljudi, bitna je komunikacija, kontakt očima i one četiri slatke riječi koje otvaraju sva vrata: molim, hvala, izvoli, oprosti, priča nam Kristina.
Njezina služba je, kako nam kaže, savršeno organizirana i imaju divan kolektiv, ali medicinske sestre koje rade na odjelima su u velikom problemu jer ih nema dovoljno, a imaju veliki opseg posla.
– Zbog nezadovoljstva organizacije rada, manjka sestara na odjelima i plaća sestre se školuju i nažalost masovno odlaze, što je tužno i predstavlja veliki problem. Ja sam također na Zdravstvenom Veleučilištu u Zagrebu na fakultetu i za sada nemam namjere otići vani. Kada medicinske sestre štrajkaju to mora bit tihi štrajk, zamislite sad da samo jedan dan sestre ne dođu na posao ne cijeli dan, nego samo od 7-10 sati, koji kaos i kolaps bi nastao. Sestra je važan segment u medicini i nadam se da će se po tom pitanju nešto promjeniti i to vrlo brzo jer je stanje alarmantno, priča nam Kristina kako ona vidi današnju poziciju medicinskih sestara u Hrvatskoj.
Kristina se u ulozi medicinske sestre našla, ona je dio nje i smatra da svojim malim doprinosom i ljubavlju s kojom obavlja svoj posao može malim, ali sigurnim koracima gurati u bolje sutra.
Kristino područje djelovanja je Školska i sveučilišna medicina i kako nam kaže, njezin opseg posla i nije toliko stresan jer radi s učenicima.
– Svaki dan naučim nešto novo i koliko god je ova grana posla možda manje stresna, na kraju radnog dana je potreban ispušni ventil. Kako radim u Kninu, a živim u Šibeniku, u vožnji od posla do kuće ‘proživim sve’, posložim kockice… Kad čovjek radi bilo koji posao iz ljubavi, ništa ne može ispasti loše, otkriva nam Kristina kojoj je najdraži ispušni ventil druženje s kćeri Kiarom.
Da male stvari puno znače otkriva nam i Šibenčanka Petra Mijatović, 33-godišnja medicinska sestra koja radi u zdravstvenoj njezi u kući. Odabir ovog zanimanja je bio sasvim slučajan, ali nikad nije požalila.
– S obzirom da radim u kućnoj njezi potrebno je biti psihološki i psihički spreman na sve situacije i pomoć ljudima koliko možemo. Nekad im je samo lijepa i topla riječ dovoljna. Kad izvučem osmijeh od njih u teškim trenucima, meni znači puno. Nikad nisam požalila što radim ovaj posao jer ipak pomažem ljudima u najtežim trenucima, a tu sam i kao podrška rodbini. Dosta se vežemo za obitelji i užasno mi je teško kad dođe kraj, priča nam Petra koja smatra da pozicija medicinskih sestara nije najbolja, ali nada se boljim danima.
Ispušni ventil joj predstavlja druženje s prijateljima, putovanja i izleti u prirodu, ali koliko god se pokuša isključiti, posao je uvijek tu.
– Iako nakon radnog dana pokušavam zaboraviti na posao i isključiti se, ne mogu. Svi moji pacijenti su tu sa mnom, u mislima i razmišljanjima kako da im olakšam teške trenutke kroz koje prolaze, kaže nam.
Anna Dželalija, 33-godišnja medicinska sestra, radi u ambulanti u Oklaju i njezin obujam posla je znatno veći od ‘čisto medicinskog’.
– Mogu slobodno reći da sam ne samo medicinska sestra, već i vozač, dostavljač, socijalni radnik i vodoinstalater. Radim u Oklaju koji je petnaestak kilometara udaljen od Drniša i vrlo često moram raditi sve ove poslove, priča nam.
Sa 14 godina je teško znati što želiš raditi u životu jer si još uvijek dijete, priča nam, ali gledajući roditelje koji su tokom rata odlazili na teren na Unešić kako bi pomogli ranjenima, rodila se ljubav prema čovjeku u potrebi.
U ovom poslu je važno biti psihički jak jer biti medicinska sestra znači biti u isto vrijeme i psiholog i savjetnik i na kraju krajeva prijatelj.
– Kako pomoći drugima ako sam nisi psihički stabilan i u ravnoteži, pita se Anna.
Pozicija medicinskih sestara u Hrvatskoj nije bajna, kaže nam, ali svoj posao voli i on je dio nje 24 sata dnevno.
– Već deset godina radim u istoj ambulanti i poznajem svakog pacijenta u dušu. Jako je teško kad bili koji od njih oboli od maligne bolesti. Na to se čovjek jednostavno ne može naviknuti. Moj posao je dio mene i ne mogu se isključiti. Dostupna sam 24 sata dnevno na mobitelu, većina pacijenata ima moj broj i često mi se obraćaju, priča nam Anna koja ispušni ventil pronalazi u sportu, ali i obitelji i prijateljima koji su tu kao najveća podrška
Jelena Šego patronažna je sestra u Domu zdravlja Drniš koja nam kaže da posao medicinske sestre nije nešto što se samo nauči i odradi od ‘osam do tri’.
– Riječ je o jedinstvenom pozivu koji traži ono najbolje u ljudskim bićima, a to su humanost i predanost. Kvaliteta sestrinskog rada ovisi o sposobnosti pojedinca, ali i trajnoj edukaciji. Tako sam i ja apsolventica Stručnog diplomskog studija sestrinstva sa specijalizacijom javnog zdravstva. Svakodnevno se nosimo s velikom odgovornošću, potrebom brzog reagiranja, svakodnevnim suočavanjem sa smrću i ljudskim patnjama, što je i velik izvor stresa, priča nam Jelena koja svoj posao živi i kad ne radi.
Medicinske sestre u Hrvatsko, priča nam, suočene su s nemogućnosti napredovanja u struci.
– Suvremeno sestrinstvo kao profesija ‘traži’ educirane medicinske sestre, trenutno u Hrvatskoj, unatoč rekla bi i hiperprodukciji školovanog kadra, suočene smo s nemogućnosti napredovanja u struci, nepriznavanjem stečenog zvanja (tzv koeficijent) i to treba promijenit, smatra Jelena.
– Medicinska sestra nije samo naučeno zanimanje, to je poziv. Neopisiv je osjećaj kad znaš da si bolesniku svojim ponašanjem pomogao i olakšao mu boravak u bolnici. Osmijeh na njihovim tužnim licima je velika nagrada koja nam daje snage da i dalje radimo svoj posao sa zadovoljstvom, priča nam Silvija Bikić, sestra na Internom odjelu OB Šibenik.
Silvija nikad nije požalila izbor zanimanja i smatra da niti jedan drugi posao ne bi mogla raditi s toliko ljubavi kao što radi ovaj.
– U našem poslu iznimno je važan psihološki pristup pacijentu koji ja, naravno, individualan. Važno je da smo mi pribrane i promišljene u komentarima jet nerijetko se nalazimo u kontaktu s teško oboljelima, kaže Silvia koja kao i njezine kolegice smatra da se medicinske sestre u Hrvatskoj nalaze u nazavidnom položaju, ali i da i dalje u ovim uvjetima rada mogu pronaći svoje mjesto pod suncem.
Konkretnog ispušnog ventila nema, obično je to, kako zna reći, kava ‘sama sa sobom’ ili u društvu dragih ljudi.
Posao medicinske sestre je posao koji to nije, to je način života kojeg ne može živjeti svatko.
– Van radnog vremena pokušavam ne pričati o poslu, ali uhvatim se kako razmišljam o nekom pacijentu. Mislim da medicinska sestra radi i živi svoj posao, barem je tako kod mene, zaključuje.
