Sportom se bavi od malih nogu

Antonia je u jeku pandemije završila fakultet, vratila se u Šibenik i pokrenula treninge na otvorenom: ‘Koristili smo debla i kamenje’

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Antonia Rupić 25-godišnja je Šibenčanka koja se od sedme godine života bavi sportom, cijelo djetinjstvo je trenirala, nakon srednje škole upisala Kineziološki fakultet, diplomirala i u jeku pandemije vratila se u Šibenik. Fitness centri bili su zatvoreni, ali korona Antoniju nije obeshrabrila i pokrenula je treninge na otvorenom.

– Od malena sam u sportu. Sa sedam godina krenula sam trenirati karate i trenirala sam kroz cijelu osnovnu i srednju školu te na fakultetu, ukupno 17 godina. Također sam položila za crni pojas. Veslanje sam trenirala usporedno s karateom i gimnazijom tako da bi nerijetko imala i po tri treninga dnevno plus školu. Položila za veslačkog suca pa sudim na veslačkim regatama. Nakon završene gimnazije upisala sam Kineziološki fakultet u Splitu, a uz predavanja, radila sam kao trenerica karatea i veslanja te sedam ljeta bila spasilac na plaži. Dobitnica sam Dekanove i Rektorove nagrade za izvrsnost, a na diplomskom studiju sam za usmjerenje izabrala fitness i rekreaciju i odmah nakon diplome krenula s radom u tom smjeru. Zadnji semestar fakulteta bila sam na Erasmusu u Portugalu gdje sam također izabrala predmete vezane za fitness i dobila nova saznanja, ali zbog korone sam se vratila ranije, završila fakultet i vratila u Šibenik. Kako je korona sve zaustavila i zatvorili su se fitness centri, a ja sam imala ogromnu želju da ljude motiviram da treniraju, pokrenula sam treninge na otvorenom. Trenirali smo na Banju, na svježem zraku uz more ili u šumi na Šubićevcu. Za rekvizite u treningu smo koristili debla ili kamenja. Takvi treninzi bili su vrlo inovativni i zanimljivi – priča nam ova svestrana Šibenčanka.

Pokretanjem treninga na otvorenom ljudima je htjela pružiti priliku da treniraju i dalje iako su zatvorili fitness centri. Trenirati se može uvijek i svugdje, a gdje ima volje, ima i načina, Antonijin je moto.

– Čak smo organizirali izlete pa smo jednom prilikom svi zajedno planinarili na Paklenicu. Kasnije sam u sklopu Društva sportske rekreacije Sport za sve 08 Forca počela voditi grupne treninge za žene u malim grupama u dvorani i nordijsko hodanje za umirovljenike. Sam naziv naše udruge govori da mi sport, odnosno rekreaciju približavamo svima i da su svi dobrodošli, svatko može naći neku aktivnost koja mu odgovara. Na treninzima vlada opuštena atmosfera, uvijek ima smijanja i pričanja, ali i rada i znoja. Kako su grupe manje, svi smo se skupa zbližili i postali od poznanika do prijatelja. Prijateljska i opuštena atmosfera dodatno motivira moje vježbačice da dođu na trening jer je to mjesto gdje se lijepo osjećaju. Prednosti malih grupa je što se svakoj osobi maksimalno posvetim kako bih ju naučila pravilno izvoditi vježbe. Mislim da se kod ljudi posljednih godina povećala svjesnost o dobrobiti tjelovježbe za zdravlje tako da je sve više ljudi počelo trenirati kroz cijelu godinu, a ne samo prije ljeta- priča.

Ne treniramo zbog izgleda, već je trening prvenstveno u službi zdravlja, a izgled dođe kao rezultat, kaže Antonia. Posebno ju vesele komentari njezinih vježbačica koje prije nisu trenirale, a sad kažu da na treninge dolaze s veseljem i da im je dan bez treninga propao dan.

– Iznimno mi je drago da sam svoju ljubav i strast prenijela i na početnice. Prije nego su krenule vježbati, nisu znale koliko vježbanje može utjecati na svakodnevni život. Kroz nekoliko treninga, nevježbači su shvatili kako trening doprinosi poboljšanju kvalitete života. Osjećaju se bolje u svom tijelu, imaju više energije, samopouzdanije su, lakše obavljaju svakodnevne aktivnosti. Također, stres je sve prisutniji, a trening nam pomaže i u smanjenu stresa. Svaki uspjeh pojedinog vježbača je i moj uspjeh. To me čini sretnom i daje mi ‘vjetar u leđa’ i motivaciju za daljnji rad – kaže nam za kraj.

 


Pratite nas i na društvenim mrežama: