Redovita, prosječna hrvatska plaća tijekom devet mjeseci rada i ostatak godine neplaćeni odmor dovoljan je razlog mnogima da se već početkom ožujka presele s kontinenta na Jadran. Samo ove godine preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na području Šibensko-kninske županije poslodavci su tražili i zaposlili preko dvije tisuće sezonaca. Među najvećim poslodavcima su Solaris, Olympia Vodice, Hoteli Vodice, Rivijera, Primošten hoteli, a radnike su tražili i tvrtke Kej, Stana, Hotel Borovnik te Nacionalni park Krka. U hotele, restorane i kafiće dio njih se vraća godinama, na istu ili bolju poziciju.
Milko Ćakić iz Drniša završio je turistički menadžment. U Solarisu ovaj 26-godišnjak već treću godinu nadgleda rad sportskih objekata i spasilačke službe. Putuje na posao iz Drniša.
IMA POSLA ČITAV DAN
– Radni dan počinje kao i svima, malo prije osam ujutro. Obilazimo terene i sve objekte, da vidimo kako je prošao prijašnji dan. Pratimo ostvaren promet, kao i izvještaje djelatnika, da vidimo možemo li što poboljšati. Bitna su nam zapažanja gostiju, pratimo njihove primjedbe i nastojimo im što više izaći u susret. To je neprestan proces koji traje po potrebi i do 20 sati, jer nam uvijek dolaze novi ljudi. Radimo minimalno desetak sati dnevno – kaže Milko.
Na intenzivan rad odlučila se 40-godišnja Meri Dujmović. Ova Osječanka već 10 godina radi kao recepcionerka u spa i wellnes centru. Nakon niza povremenih poslova u mjestima poput Doma umirovljenika i Poljoprivrednog instituta, kao hotelijersko-turističkoj tehničarki, cilj joj je bio rad u struci.
– Šibenik je bio slučajan izbor. Prvu godinu sam odradila kao sobarica, drugu kao čistačica. Dokaz sam da se može napredovati – smije se Meri.
Svake godine prolazi nove tečajeve edukacije. Govori engleski, njemački, francuski. U Šibeniku je odabrala podstanarstvo, doseljava u ožujku i boravi sve do kraja godine. Preostalo vrijeme živi u Osijeku s obitelji, koja ju podržava od samog početka. Novu priliku na obali vidio je 24-godišnji Tomislav Matičević iz Slavonskog Broda. Već dvije godine u hotelu Ivan radi kao konobar.
U SLAVONIJI NEMA POSLA
– U Slavonskom Brodu nije bilo nešto previše posla. Došao sam tu na more, upoznao svoju djevojku, koja je također došla iz Slavonije iz istog razloga i tu gradimo novi život – prepričava Tomislav.
Njegova kolegica, 25-godišnja Snežana Stojanović po struci je ekonomistica. Nakon završene srednje škole u Slavoniji, zajedno sa sestrom odmah se prijavila na burzu rada. No, bilo joj je jasno da od posla u rodnoj sredini neće biti ništa. Kao servirka u jednom od Solarisovih hotela radi već sedmu godinu.
– Iskreno, htjela sam otići na more, malo se maknuti. Ovdje mi je bolje samim tim što radim, sezona sve duže traje. Kada dođem doma u studenom, posao ni ne tražim, jer te poslodavci vežu ugovorom. U Šibeniku nemam previše troškova, živim u kućici za osoblje s cimericom. Zadovoljna sam, vidim se tu dugoročno – zaključuje Snežana.
