Konačno, posljednji intervju u sklopu rubrike ‘Šibensko sime sjevera’ predstavlja osvrt šibenskog doktoranda FER-a, Marka Gulina, na sličice vlastitog studentskog života.
Reci nam, Marko, otkud i otkad interes i ljubav prema dotičnoj grani krošnje obrazovanja?
Kroz prve razrede osnovne, pokazivao sam dječji interes prema elektrotehnici. Nije bilo autića koji nisam rastavio da bih se igrao elektromotorima od kojih sam, zatim, pokušavao raditi brodove na daljinski pogon. Uz oca, elektrotehničara po struci, ljubav je mogla samo rasti. Uz rezervnu opciju PMF-ove fizike (upad putem srednjoškolskog natjecanja iz astronomije), konačna odluka za FER pala je u 4. srednje nakon dojmova starijih kolega.
OSJEĆAJ SAMOSTALNOSTI
Zašto se baš ime Zagreba našlo na tvojoj putnoj karti?
Teško je izdvojiti samo jedan razlog, ali jedan od važnijih je veći osjećaj samostalnosti. Naravno, tu je i ugled Sveučilišta u Zagrebu kao i brojne (studentske) mogućnosti koje grad pruža.
Kako napreduje pločica s natpisom dr.sc.?
Krajem diplomskog studija (2006.-2011.), tadašnji mentor prof.dr.sc. Nedjeljko Perić, dekan FER-a, ponudio mi je nastavak kroz znanstveno-istraživačke projekte na FER-u. Ni u jednom trenutku nisam dvojio – od listopada 2011., do danas sam zaposlen na faksu. U sklopu rada na projektima, upisujem i doktorski studij, a u narednom listopadu trebao bih završiti zadnji, 6. semestar. Temu doktorskog rada već imam (‘Optimalno upravljanje istosmjernom mikromrežom s obnovljivim izvorima energije’), samo ju treba odraditi… Uz poticajno okruženje mnogo ‘nabrijanih’ elektrotehničara i računaraca, nije teško pronaći motivaciju za svaki pojedini predmet, bio on ‘E’ ili ‘R’ prirode, a sve vrste matematike (analiza, linearna algebra…) te stručni električni krugovi, polja i ino, imaju svoju svakodnevnu široku primjenu.
Smještaj (cimer), prijevoz, troškovi (stanarina, prehrana, materijali za faks…)?
Za vrijeme cijelog studija bio sam smješten u domu na ‘Savi’, prvenstveno zbog znatno manjih troškova života u odnosu na privatni smještaj (i ostale domove), ali i velike studentske zajednice od 4.000 duša. Iako i sada, kao doktorand, imam pravo na dom, prešao sam na privatni smještaj zbog veće udobnosti.
Kad se smještaj, prehrana i potrepštine zbroje, trebalo je do 1.600 kuna mjesečno uz stipendiju Grada Šibenika u kategoriji ‘uspješni studenti’ od 2. godine, a pomogao je i džeparac održanih instrukcija.
DOMSKE VEČERI
Koliko često odvajaš vrijeme za kakvu razonodu, rekreaciju, kino, kavu s prijateljima, instrument…?
Često se zna reći kako studenti FER-a nemaju vremena za život (postoje i Youtube parodije istog). Međutim, istina je drugačija – jako su aktivni i van faksa, o čemu svjedoče brojni sportski uspjesi pri Sveučilištu, organiziranje kulturnih događanja kroz KSET, elektrijade… Ovo, naravno, nije zaobišlo ni mene pa sam dosta vremena izdvajao na rekreaciju (dva 1. i jedno 3. mjesto u vaterpolu na Sveučilišnom prvenstvu). Domske večeri često bi opuštali zvukovi gitare ili ‘derneci’ okolnih klubova. Danas se, nažalost, nema vremena, no radni život donosi druge pogodnosti (npr. putovanja).
Postoji li mogućnost da ‘odliješ mozak’ ako se ukaže prilika?
Nemam predrasuda o radu u inozemstvu. Doktorat je prioritet, a tek nakon toga postoje brojne kombinacije koje ne isključuju odlazak. Kad radiš u znanosti postoji mogućnost znanstvenih usavršavanja na raznim institutima i sveučilištima, na račun čega bih trebao provesti skora dva i pol mjeseca (lipanj-rujan) na ETH Zürich u Švicarskoj.
RAZGOVARAO: Ante Lakoš
