‘Postoji milion gradova u koje možeš odlaziti, ali samo jedan u koji možeš da se vraćaš…’ kaže Balašević, a ta rečenica bi se mogla primijeniti i na članove Facebook grupe ‘Šibenčani po svitu’.
Bilo da je taj ‘svit’ udaljen nekoliko tisuća kilometara ili se nalazi u susjednoj županiji, čežnja za rodnim krajem nije nestala. Sjećanja na mladost, stare kale i neka lica kojih odavno nema, sve to još uvijek živi u ovoj grupi.
Član, a ujedno i administrator grupe, Antonio Ante Kristić, već nekoliko desetljeća živi u Rijeci, ali ostao je – dite Šibenika.
U grupi je nedavno objavio tekst s kojim je pobudio sjetu na zlatne dane Jadrije. Tekst prenosimo u cijelosti.
Volim koristiti rečenicu svako vrime nosi svoje no bez obzira na sva tehnološka čuda i razvitak u sadašnjosti te ono što nas još očekuje u budućnosti neke stvari nama koji smo dio toga zauvijek će ostati u srcu .
Nema ništa loše u nostalgiji , nostalgiji za svojim rodnim krajem , za svojim djetinstvom , za ljudima koji su tada bili dio vašeg života , za prošlim vremenom koje je otišlo u nepovrat za uspomene .
Jedna od tih uspomena koje vjerujem mnoge ovdje veže je Jadrija .
Jadrija postoji i danas no ja se sjećam one stare Jadrije kao kupališta Jadrije na koju se dolazilo isključivo brodom ne autobusom ili autom .
Postojao je autobus za Jadriju no ja se nikad nisam sa njim vozio na Jadriju dok su god postojali brodovi legendarna velika Jadrija i mali brodovi ja sam na Jadriju iša brodom .
Na Jadriji sam i naučia plivati a najveći gušt mi je bija kupati se i skakati na mistu di staje brod .
Upravo sam u Guštinoj uvali naučia plivati i ona mi je bila najdraža i zauvijek ostala u mom srcu .
Više sam volia ovu stranu Jadrije iako sam iša i na drugu di su kabine no tamo je otvoreno more i uvik je više puhalo tako da sam ja bija vise na ovoj strani .
Na Jadriji si se moga i zabaviti sa sportom svega je tu bilo .
A najlipše od svega poseban gušt i doživljaj je bija vožnja Jadrijom .
Žao mi je da današnji mladi to nisu probali doći na Jadriju brodom ne može ništa zamijeniti kakvo auto kakav bus .
Ulazak u brod na mulu krke pun brod ljudi zene dica familije trazis di ces stati a nama mulcima je najdraze bilo na provu pa sisti na palubi .
Zatim slijedi voznja brodom prolazak kroz sibenski kanal to se rijecima ne moze opisati svaki put iznova razgledavanje sibenskog kanala tvrđava sv nikole izlazak iz kanala i dolazak na Jadriju .
A to ne bih da za sav ovaj razvitak 21 stoljeća .
Uistinu, nema ništa loše u nostalgiji jer ona ne dopušta da neke stvari zauvijek nestanu, a jedna od najvažniji stvari su – sjećanja.
foto:Jadrija u slikama
