Da je pred mladim Šibenčaninom Josipom Skejom uspješna budućnost dalo se naslutiti još u srednjoj školi kada je Josip kao učenik Franjevačke klasične gimnazije u Sinju osvojio prvo mjesto na državnom natjecanju iz latinskog jezika. U prošloj akademskoj godini, Josip je kao student 2. godine Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, smjer biologija, osvojio Rektorovu nagradu za istraživanje ‘Invazivni američki rak i njegov utjecaj na lokalne ekosisteme u Korani’. Njegov uspjeh, nažalost, prošao je nezapaženo među lokalnim medijima.
Osim toga, 20-godišnji Šibenčanin, zajedno s kolegom iz Zagreba, u sklopu projekta Udruge studenata biologije – BIUS na Dinari je otkrio novu vrstu skakavca za Hrvatsku – Rammeov dinarski skakavac (Rammeihippus dinaricus). Ovaj je skakavac zadnji put pronađen davne 1936. godine u Bosni i malo je poznata vrsta u svijetu.
-U posljednjih 100 godina nitko se nije bavio istraživanjem skakavaca i zrikavaca na našem području, a na Dinari kukce nikada nitko nije istraživao, barem ne sustavno. Mi smo otkrili novu vrstu skakavca za Hrvatsku što je objavio znanstveni časopis Natura Croatica – kazao nam je. Nakon zanimljivog otkrića, Josip se ‘bacio’ na pomno istraživanje skakavaca i zrikavaca ove slabo istražene planine.
-Dinara je kao Pandorina kutija kada je počnete istraživati – smije se Josip koji radi na objavi svih vrsta skakavaca i zrikavaca u Lijepoj našoj.
U NAŠOJ ŽUPANIJI OKO 100 VRSTA SKAKAVACA
-U Hrvatskoj, prema dosadašnjim istraživanjima, postoji preko 180 vrsta skakavaca, a samo u Šibensko-kninskoj županiji moglo bi biti 100 vrsta – priča nam pasionirani biolog iza kojeg je i iskustvo rada na istraživanju skakavaca u NP Krka što je radio s prof. dr. Mladenom Kučinićem.
A otkud uopće ljubav prema ovim kukcima zbog kojih mnoge ljude hvata jeza?
-Moja prva ljubav bile su, ni manje ni više, nego zmije. Ali kada sam upisao fakultet, doznao sam da se u Hrvatskoj već godinama nitko nije bavio skakavcima i zrikavcima i tako je sve krenulo… – priča nam Josip. Iako se predano bavi biološkim istraživanjima, razočaran je što mediji nemaju sluha za uspjehe mladih u Hrvatskoj. Uz to, strahuje kako će biti primoran znanstvenim istraživanjima baviti se u inozemstvu, a ne u svojoj zemlji.
-Hrvatska je jedan od pet svjetskih centara za raznolikost vrsta, tik smo Indoneziji i Amazoni, a mladi znanstvenici moraju ići vani istraživati područja siromašnija vrstama jer to u Hrvatskoj nitko ne zna prepoznati. A mi smo ovdje Meka raznolikosti. Srbija s vojvođanskom regijom jedno od rijetkih područja na Balkanu koje studentima omogućava financije i rad u nacionalnim i parkovima prirode, pa su tako i meni jedino za dvogodišnje istraživanje Srijema i starih rukavaca Save omogućena financijska sredstva – razočarano će 20-godišnjak. Pomalo ga, kaže, i ljuti što lokalni čelnici u našoj županiji ne prate rad mladih šibenskih studenata.
-Vidim među svojim kolegama s fakulteta da njihovi rodni gradovi i županije prate njihove uspjehe i to znaju prepoznati, ali kod nas to, nažalost, nije slučaj – poručuje Josip.
