Šibenčanka Andrijana Kučić završila je studij dizajna interijera na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu, ali kako kaže, nikad se nije prilagodila na život u Metropoli. Vratila se u rodni Šibenik i pokušala, kao većina svojih vršnjaka, pronaći posao u struci. Nakon dugog bezuspješnog traganja, odlučila je stvari uzeti u svoje ruke. Prije godinu i pol uspjela je spojiti svoju ljubav i strast prema dizajnu te uz to zaraditi i koju kunu. Iako nije bila ljubitelj starog namještaja odlučno je uzela alat i krenula prepravljati sve ‘staro’ što joj se našlo pod rukom, a iz toga su danas proizašla prava mala umjetnička djela. Prije nove godine šibenski kreativci iz Udruge Škart dobili su svoj izložbeni prostoru Ulici Fausta Vrančića. Škart ima širom otvorena vrata za sve ljubitelje kreativnog rada, a usto, šibenski kreativci imaju priliku zaraditi, jer svi izlošci imaju prodajnu cijenu, saznali smo od Andrijane koja također izlaže u Škartu. U razgovoru nam je otkrila njenu veliku ljubav prema oslikavanju zidova.
STUDIJ DIZAJNA
– Čim sam završila studij dobila sam poziv da započnem raditi i ostanem u Zagrebu. Tokom studiranja i boravka u metropoli nisam uspjela zavoljeti grad i njihov način života. Jedva sam se čekala vratiti, puna nade došla sam nazad u Šibenik misleći kako ću naći posao i da će sve biti super. Dam jednu, drugu, treću molbu…Ništa. I tako me život navukao da moram raditi bilo što zbog financijskih potreba. Najprije sam se zaposlila u jednom dućanu, radila sve do prije godinu i pol kada sam odlučila da ću prestati s tim. Shvatila sam da se moram malo pozabaviti sama sa sobom teda me rad u dućanu ne ispunjava. Ponovno sam se posvetila svojoj kreativnoj strani, ali za mene na jedan drugačiji način – prisjeća se Andrijana. Svoje kreativne zamisli Andrijana uglavnom prenosi na stari namještaj koji oslikava i uređuje do neprepoznatljivosti.
– Nikada nisam bila ljubitelj starog namještaja i stvari. Kada sam shvatila da je super spasiti neke stvari od bacanja na otpad ida iz toga može izaći nova stvar, rodila se moja velika ljubav. Ljudima je super to što radim i svi se dive i vole pogledati i pohvaliti što sam napravila, ali moram priznati da ipak nisu odvažni kupiti, tako se ipak ne proda mnogo primjeraka. Najčešće me zovu da dođem i preuredim njihove stare stolice po nekim njihovim idejama, iako često ubacim i svoje ideje, koje im se na kraju jako svide – kaže mlada šibenska umjetnica.
Za udrugu Škart i prostor u kojem djeluje kazat će kako je to njoj i ostalim šibenskim umjetnicima drugi dom.
– Kao što vidite, puno je izloženih različitih stvari i mislim da Šibenčani mogu pronaći po različitim ukusima nešto za sebe. Radimo od ponedjeljka do petka dvokratno, od 10-13 i od 17-20, subotom od 10-13, a vjerojatno ćemo na ljeto produžiti radno vrijeme do 21 sat i raditi nedjeljom. Udruga broji oko 40 članova, međutim, ne izlažu svi, neki su pjesnici. Kod nas se može naći svega, od nakita, slika, stolica do robe. Otkako se otvorio,prostor je izmijenio na stotine izgleda, kao i sam izlog, jer kada netko od nas nešto novo izradi to se nađe u našoj ponudi.
DOMAĆI KUPCI
Domaći ljudi, kaže Andrijana, za Škart znaju i često ih posjete te kupe što im se svidi, ali su oni malobrojni. Razlog tome je vjerojatno što su Škartovci otvorili u krivo vrijeme s obzirom da je recesija, i da ljudi nemaju novaca. Andrijana navodi kako smatra da se Šibenčani boje kupiti unikatne stvari, i izražava žaljenje što malo više ne cijene umjetnike, već kupuju u dućanima predmete koje su napravljene u tisuću primjeraka.
-Nismo smješteni u nekoj prolaznoj ulici, gdje turisti često zalaze. Oni koji zalutaju i naš im dućan skrene pažnju, uglavnom stanu na vrata i onda ih mi moramo pozvati unutra, kažemo im da je ulaz slobodan. Većina ih uđe s nekim strahom sve dok ne vide naše vesele i zanimljive proizvode.Tad se odluče za kupnju uglavnom sitnica. Kupuju nakit, male slike, sapune, kreme. Logično je da se neće odlučiti za moje stolice, jer im one ne stanu u putne torbe-kroz smijeh je kazala Andrijana.
Mlada Šibenčanka oslikava stolice, stolove, razne druge uporabne predmete, poput lustera ili ogledala.
OCRTAVANJE ZIDOVA
-Ogledala često izrađujem. Nastaju većinom na način da netko baci stari okvir od slike ja ga nađem i sredim, dodam staklo i izradim unikatno ogledalo sa super okvirom – navodi Andrijana, dodajući kako je ipak njezina velika strast oslikavanje zidova.
-Oslikavam zidove i, moram priznati, da posla ima puno. Najčešće to su dječje sobe s likovima i motivima iz crtića. Također, ima tu i ozbiljnijih crteža, većinom se dnevni boravci oslikavaju, što je danas jako moderno. Dosta ljudi umjesto zidnih slika odluči se, pak, na oslikavanje, jer im jedan crtež upotpuni cijeli prostor i razveseli ga. Djeca su ipak moja najveća klijentela i oni budu i najzadovoljniji nakon što im oslikam na zidu omiljenog junaka iz crtića – zaključuje umjetnica.
