Poslovica kaže: “Osim mog oca i moje majke – sav svijet laže.”Sjetimo li se svojeg djetinjstva ili se zamislimo u položaju malog djeteta, vidjet ćemo da su roditelji zaista prve i jedine osobe kojima imamo potrebu bezuvjetno vjerovati. U neke roditeljske poruke želimo vjerovati samo dok smo mali i ovisni o njima, a u neke želimo vjerovati cijeloga života.
Vjerovati da nas naši roditelji vole bez obzira na to kakvi smo, vjerovati, dakle, u njihovu bezuvjetnu ljubav tako je ugodno i poticajno i dok smo djeca i kad odrastemo. Uz takav osjećaj lakše je krenuti u svijet, podijeliti svoje osjećaje s braćom, sestrama, prijateljima. I odgojitelji u vrtiću imaju zadaću – najprije steći djetetovo povjerenje, uvjeriti ga u svoju bezuvjetnu ljubav.
Ako dijete veći dio svojeg djetinjstva provede u takvu uvjerenju, ono je sklono vjerovati da su i njegovi bližnji dobri. Vjeruje li u svoju vrijednost, njegov razvoj će nesmetano protjecati. Takvo dijete prepoznat ćemo po skladnim i nesputanim kretnjama, jasnom glasu, optimizmu i spremnosti za mnoge izazove i nove spoznaje. Kada takvo dijete odraste, imat će više prilike od drugih ljudi, svoju životnu snagu i svoje sposobnosti koristiti za osobni napredak i za kvalitetan život.
Nasuprot tome, možemo prepoznati vječna sumnjala koja svoje vrijeme i sposobnosti troše u provjeravanju i, koliko god provjeravali, nisu skloni vjerovati, nego uvijek iznova kreću u provjere. U odrasloj dobi teško je steći vjeru u sebe, u druge, u dobre događaje, u čuda koja se mogu dogoditi ako to u djetinjstvu nije stečeno.
Neka djeca i neki odrasli sumnjaju i u postojanje osnovnih osjećaja njihovih bližnjih. Sumnjaju i u svoje emocije i sposobnosti. Pa se pitaju: “Voli li me moja mama?”, “Prihvaćaju li me moji prijatelji?”, “Je li to što drugi govore zaista tako?”, “Jesam li dovoljno hrabar? Jesam li pametan? Mogu li ja to?” To su vječna pitanja onih koji nisu stekli osnovno povjerenje u sebe i u druge.
Vjera u roditeljsku ljubav, sposobnost za udivljenje, vjera u Boga, vjera u život i poslije smrti biljka je koja buja cijeli život ako je njezino sjeme posijano na vrijeme – u ranom djetinjstvu. Neki je svećenik u svezi s odgojem u vjeri rekao: “Dajte mi dijete kad se rodi do njegove šeste godine, a ja ga kasnije dajem kome god hoćete.”
Presudan utjecaj na cijeli kasniji djetetov život imaju upravo poruke dobivene u ranom djetinjstvu i iskustva stečena u najranijoj dobi.
izvor.bitno.hr
