Kalimera! Dobar dan iz Grčke tj. iz remonta s obližnjeg otoka. Opet sam na jahti na zemlji, radovi još uvijek traju i ne zna se kad ćemo u more. No, meni je i ovako dobro. Upoznajem se s posadom i s brodom. Vrijeme slično kao što je bilo kod nas kad sam odlazila, jedino je komaraca više nego kod nas. Dok se upoznajem s posadom i opet (po tko zna koji puta) na pitanje: ‘Odakle dolaziš?’ i na odgovor: ‘Iz Hrvatske, iz Šibenika’, vidim ugodno iznenađenje na licima. Naime, svi su oni nekad davno bili u Šibeniku u dalekim 80.-ima i imaju samo riječi hvale za grad, za ljude i za ljepote rijeke Krke. I dotaknemo se tako priče o prošlim i sadašnjim vremenima, kometiramo djelo ruku radnika u remontu, tj. njihovu pasivnost i ono nama već dobro poznato: ‘kako ćemo-lako ćemo’. Unatoč tomu što imaju rok dokad posao treba biti gotov i svjesni su da s poslom dobrano kasne, i dalje se ponašaju kao da su oni u pravu.
IDE NABOLJE
S nevjericom gledam sve to i pitam se da li se takvo što i kod nas dešava? Da li se i kod nas duže kasni s radovima i pri tome se očekuje da se za sve izvedene radove i naplati dogovorena cijena, unatoč nepoštivanju dogovrenog roka. Nadam se da je u našem remontu ipak bolja situacija nego li u ovom u kojem jesam?! Inače, situacija u Grčkoj je daleko gora nego li kod nas, ali kažu Grci da ipak ide na bolje. Mnogi koji su donedavno visoko kotirali, sad se nalaze pred bankrotom. Ima i onih koji otiru pepeo sa sebe i ‘iz mrtvih se dižu na poslovno uskrsnuće’. Kad već spominjem Uskrs, ovdje se pravoslavni Uskrs slavio čak tri dana. Naime, radilo se za 1.svibnja-praznik rada, da bi se spojilo uskrsni ponedjeljak s utorkom. Doslovno niti jedna pekara nije radila, barem ne ovdje na otoku. Smiješno mi je kad Grci ‘strahuju’ za nas Hrvate kad uđemo u EU da ćemo postati druga Grčka i da će nas pretvoriti u zemlje poput Bugarske i Rumunjske koje su Grcima sinonim zemalja prosjaka i lopova. Nije to baš lijepo za čuti, ali te njihove riječi i ne dopiru više do mene. Činjenica da te tvoji žele uništiti daleko je teža od one da te žele uništiti stranci. Ipak je meni dobro ovdje gdje jesam. Za vikend sam obišla Atenu i susrela se sa svojim grčkim prijateljima. Nikako se navići da se nalazim u miljunskom gradu i da se dogvoriti s nekim naći na kavi nije kao kod nas za svega 15-ak minuta. Neki trebaju voziti s jednog kraja grada na drugi i to traje po sat vremena, unatoč novoizgrađenim cestama za vrijeme Olimpijskih igara 2004. Čekala i ja i dočekala sresti se s njima. Od obližnjeg otoka do mjesta susreta s njima trebala su mi gotovo 3 sata, a otok je tek na koju milju od grada.
BLAŽENI GRAD
Mislim se ja u sebi: ‘blažen moj Šibenik, grad u kojem pješke za sat vremena dođeš s jednog kraja grada na drugi’. I zaista je tako! Svi mi mislimo kako se naši ljude po bijelom svijetu učestalo vide i druže, ali i nije baš tako. No, vrijeme ovdje ipak dobro provodim, u napornom radu ali i u ugodnim druženjima. Daleko je više rada nego li druženja, ali zbog posla i jesam ovdje gdje jesam. Nadam se da ću se ipak kroz neko skoro nadolazeće vrijeme uspjeti usidriti u luci zvanoj Šibenik i da ću se pridružiti onima koji će rado reći: ‘Život je lip, ma gdje god bili i u kakvoj god životnoj situaciji se nalazili’! Nedostajete mi!
