Iako je dojam većine da se u trgovačkim centrima prodaje većinom uvozna roba, istraživanje HGK pokazalo je suprotno: više od 60 posto voća i povrća je – hrvatsko.
Hrvatska bilježi rekordan porast potrošnje u posljednjih devet godina! Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu prema kojoj je promet od trgovine na malo u kolovozu nominalno porastao za 2,6 posto, a realno za čak 5,1 posto u odnosu na isti mjesec lani. To je najveći rast potrošnje još od rujna 2007. godine, kada je porasla 6,7 posto.
Koliko Hrvati jedu domaćeg, hrvatskog voća i povrća, a koliko onog uvezenog iz inozemstva. Kolike su pak naše cifre izvezenih poljoprovrednih proizvoda? Uz pomoć HGK pokušali smo doznati odgovore na neka od ovih pitanja.
I rezultati nisu tako loši kako smo očekivali. Od pet najvećih trgovačkih lanaca, samo u jednom je udio domaćeg voća i povrća manji od 50 posto, ostala četiri imaju više od 60 posto. Gotovo svaka mandarina koju kupite je hrvatska mandarina kao i svaki stručak peršina. Ali zato je svaka boba grožđa na našim policama došla iz Italije.
Koliko je toga na policama domaće, a koliko uvozno – pitanje je koje muči svakog kupca.
Iako je dojam većine da se u trgovačkim centrima prodaje većinom uvozna roba, istraživanje HGK pokazalo je suprotno: više od 60% voća i povrća je – hrvatsko.
Kad su u pitanju mandarine, možete biti sigurni da kupujete hrvatske – imaju ih svi lanci. Za razliku od naranče i limuna za koje možete biti sigurni da su iz Argentine, Čilea, Južne Afrike… svuda samo ne iz Hrvatske.
Razlog je matematički vrlo jasan: Hrvatska je ove godine proizvela 90.000 tona mandarina, ali samo 106 tona naranči i 181 tonu limuna, pa ispada da svaki stanovnik u Hrvatskoj može računati da će u godinu dana pojesti jednu trećinu domaćeg limuna.
– Nažalost, proizvodnja limuna je toliko mala da je ne možemo ponuditi na našim policama. Kada proizvodnja nije dostatna i nemamo proizvodača, tada idemo na alternativne i uvozimo robu, objasnio je Tomislav Kramarić, direktor prodaje u trgovačkom lancu.
Blitva, mrkva, kupus, kelj, luk – uglavnom su hrvatskog porijekla. Povrće i voće iz regije je rijetko, ali tu i tamo se pronađe makedonska paprika ili srpska kruška.
Ono što je u trgovačkim centrima uvozno uglavnom je iz Europske Unije – a istraživanje HGK kaže: najčešće porijeklo je Italija.
Možda ćete se iznenaditi ali grožđe, nektarine, šljive, tikvice, sve to uglavnom stiže iz Italije.
Zato je odnedavno popularni batat hrvatski, kineski kupus hrvatski – ali omiljeno hrvatsko jelo kuhate sa sastojcima iz Kine, Argentine i Perua, odakle najčešće dolazi grah.
Jer ga ne proizvodimo dovoljno, i to je samo jedan primjer. Badema smo 2000. proizvodili 2357 tona, a ta se brojka smanjila za nevjerojatnih 30 puta. Količina smokve se s 4000 tona smanjila za pet puta, a šljiva s 22 tisuće tona na samo 6000. Uvozimo svake godine sve više, kažu u gospodarskoj komori – a na prste se mogu nabrojati proizvodimo kojih imamo dovoljno.
– Samodostatni smo u proizvodnji višnje, jabuke i mandarine, kod povrća rajlica, znači gotovo cijelo povrće nismo. Podvlačim da je glavni uzrok toga nepostojanje strategije, odnosno nedostatak suporta države proizvođačima, smatra Dražen Miloloža, Sektor za poljoprivredu HGK.
A dok toga nema, u trgovinama ćemo kupovati kineski grah i afričke limune.
Izvor: RTL
