Ako Sabor usvoji novi Vladin prijedlog Kaznenog zakona, učitelji, nastavnici i profesori mogli bi napokon dobiti dužni minimum državne zaštite od potencijalnih nasilnika. U brojnim slučajevima napada na nastavnike pokazalo se da zaposleni u školstvu nisu degradirani samo niskim plaćama, nego i osnovnim pravima na zaštitu od zlostavljanja.
U otprilike isto vrijeme prošle godine, u Klisu se dogodio sličan incident. Pobješnjeli roditelj nasrnuo je na razrednicu svoga djeteta nezadovoljan njegovim ocjenama. No u taj se okršaj na vrijeme uključio ravnatelj škole koji je morao upotrijebiti silu da bi zaustavio napad na nastavnicu. Neobično, ali ravnatelj je nakon svega dobio kaznu od 300 kuna zbog kršenja javnog reda i mira. Tu je kaznu platio ogorčeni ministar branitelja Predrag Matić.
Kakvo je to društvo u kojem roditelji nemaju srama napadati učitelje i kakva je to država u kojoj pretučeni učitelji mogu doći do pravde samo ako sami plate privatnu tužbu protiv napadača?! Sudeći po gesti ministra Matića koji je poslao 300 kuna ravnatelju škole u Klisu, i vladajući su osjećali grižnju savjesti zbog zakona koji su još uvijek na snazi i koji u ovakvim slučajevima učiteljima oduzimaju svako dostojanstvo.
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić odlučio je promijeniti položaj svih djelatnika u javnim službama: ‘Država će štititi integritet liječnika, profesora, poštara, željezničara, pa u nekim slučajevima i novinara. Ako budu teško tjelesno ozlijeđeni, kazna za počinitelja bit će veća nego do sada.’
Miljenić kaže da se i dalje nastavnici neće tretirati kao službene osobe poput policajaca, jer im posao ipak ne donosi toliko rizika, ali će država njihove napadače goniti po službenoj dužnosti.
Nastavnik u osnovnoj školi Vrgorac Branko Radonić, svjedok događanjima nakon napada na nastavnicu Vukšić, zadovoljan je predloženim mjerama zakona: ‘Nekakva je zaštita potrebna, jer nastavnici svakodnevno imaju problema s manjim postotkom roditelja. No je li ova mjera dovoljna? Nisam siguran, jer pravi je problem u stanju društva. Obitelji su nesređene, roditelji nezaposleni i onda u nastavnicima nađu svoje ispušne ventile.’
Radonić se nada da će izmjena zakona biti poruka svima koji misle da se prema nastavnicima mogu ponašati kako ih volja. ‘Drago mi je da nam se prizna makar takav status kada već nemamo dobre plaće. Trenutačna je situacija takva da je nastavnik, koji doživi nasilje ili prijetnje, prepušten sam sebi’, govori Radonić.
Dodaje da se takvi problemi uglavnom rješavaju unutar škole, a kakvo će rješenje biti, uvelike ovisi o kolektivu i solidarnosti kolega. ‘Kada je kolegica pretučena, mi smo priču odmah pustili u javnost. Iz ministarstva su u školu stigli vrlo brzo, tadašnji ministar Željko Jovanović zvao je nekoliko sati nakon svega, bili su i stručni timovi… Je li to dokaz funkcioniranja sustava ili je sve rezultat pritiska medija, ne bih mogao ocijeniti’, rekao je Radonić.
Predsjednik sindikata zaposlenika u školstvu Preporod Željko Stipić kaže da će izmjena Kaznenog zakona biti dobar prvi korak u rješavanju hrpe problema u društvenom statusu učitelja i nastavnika.
‘Problem nasilja nad učiteljima traje desetljećima, a iz godine u godinu sve je veći. Podržavamo izmjenu zakona, ali to bi trebao biti tek početak. Sama najava ove mjere već predstavlja odvraćanje potencijalnih nasilnika i zlostavljača od škola’, kaže Stipić uvjeren da je u našem društvu općenito sve više nasilja.
‘Kad sustav obezvređuje rad nastavnika, tada ga obezvređuje i kao čovjeka. Tako si onda i drugi građani lakše uzmu za pravo da u komunikaciji postupaju nasilnički’, kaže Stipić upozoravajući da država treba poraditi na vraćanju dostojanstva zaposlenima u školstvu.
Prisjetio se primjera nasilja u Zagrebu u kojem je profesor srednje škole teško stradao i liječio se o svom trošku. ‘Jedna je kolegica dvije godine plaćala psihijatra. Država bi se trebala pobrinuti za nastavnike i nakon doživljene traume. Trebali bi im dati pravo za premještajem u drugi razred ili školu. Nakon traume neki više nisu sposobni raditi s djecom; zašto se njima ne bi dala prednost pri zapošljavanju u nekim agencijama’, pita se Stipić.
Napominje da je potrebno cjelovito rješenje za djelatnike u školstvu koje bi uključivalo i reformu pedagoških mjera prema učenicima, no Stipić tvrdi da se zasad ništa ne kreće u tom smjeru: ‘Mi se ne pitamo o sigurnosti nasipa dok nam se ne dogodi poplava. Tako se ne bavimo ni sigurnošću u školama dok se ne dogodi neka katastrofa.’
