Malo je Šibenčana koji ne poznaju Antu Baranića i koji ne znaju kako je riječ o fotografu čiji se staž već mjeri u desetljećima. Kako bi obilježio svoju osebujnu karijeru, ovaj najdugovječniji šibenski fotograf organizirao je promociju monografije posvećene festivalu. Ante Baranić rođen je u Šibeniku 1942. Od 1958. do 1994. bio je zaposlen kao činovnik u nekadašnjem šibenskom TEF-u. U slobodno vrijeme radio bi vodoinstalacije, mehaniku i ostale razne ‘faturete’, da bi plaća ostala obitelji.
Status fotoreportera dobiva 1974. godine u zagrebačkim Sportskim novostima i tako počinje karijera koja se proteže na više od 40 godina, a koja je Baranića vodila po cijeloj bivšoj Jugoslaviji.
GONIO GA DIŠPET
Prvi uspjeh ovaj je šibenski fotograf zabilježio na izložbi hrvatske arhitekture na kojoj je njegov dugogodišnji prijatelj i arhitekt Gustav Červar dobio nagradu za projekt gradskog groblja Kvanj. Najčešće pitanje na toj izložbi, međutim, nije bilo vezano uz projekt, već uz fotografije. Kako se prisjetio Baranić u razgovoru za Šibenski tjednik, svih je zanimalo – tko je radio slike projekta.
Tijekom Domovinskog rata Baranić je honorarno radio za Slobodnu Dalmaciju iz Splita te povremeno u ostalim tiskovinama Europapress Holdinga.
Od 1997. stalni je suradnik HNK u Šibeniku i MDF-a Šibenik.
‘Znatiželja kao pokretač’, tako najdugovječniji šibenski fotoreporter Ante Baranić u svom duhovitom tonu opisuje početak svog druženja s fotoaparatom, te nastavlja.
– Sve što jesam, postao sam iz dišpeta jer uvik su mi govorili da sam kasno počeja, da mi mogu sve objasniti, ali da neću ništa shvatiti.
BRZINA ISPRED KVALITETE
Baranić ističe kako postoji dobra i loša fotografija te razni senzibiliteti i ukusi. Kao i da su nove tehnologije donijele neke pozitivne, ali i negativne stvari.
– Pojavom interneta svatko je postao fotograf. Dok se mi profesionalci pojavimo na terenu, na internetu su već osvanule fotografije, uglavnom uslikane mobitelom, a o čijim se kvalitetama, zbog želje za što bržim plasmanom informacije, ne vodi računa – kaže šjor Baranić.
S druge strane, nove tehnologije uvelike su mu, kaže, olakšale posao, tako da mu se nije bilo teško prilagoditi novim pravilima igre. Ali, dobro oko i dalje ostaje najvažnija oprema fotografa. A šjor Ante ga svakako ima.
PIŠE: Kristijan Ušić
