U većini europskih zemalja djeca nose školske uniforme, a priča o njima je postala aktualna i u Šibeniku ovoga svibnja kada su neke gradske osnovne škole prihvatile inicijativu o uniformiranom odijevanju učenika. Kako se približava početak nastave, provjerili smo hoće li ove jeseni školarci dobiti nova odjevna pravila. Čini se da će Osnovna škola Juraj Dalmatinac prva krenuti s pilot projektom u javnim školama i to, kako nam je rekao ravnatelj Natko Duvnjak, već od studenog ove godine.
– Školske uniforme su jedno od najjačih sredstava u borbi protiv socijalne diskriminacije u školskim klupama koje, nažalost, ima sve više. Roditeljsko vijeće je jednoglasno prihvatilo odluku o uniformama, a plan je početi s provedbom toga u studenom ove godine. Moramo naći dobavljača, dogovoriti uvjete i prijeći na realizaciju plana. Neće tu biti riječ o kutama ili klasičnim uniformama, ići ćemo na varijantu polo majica, i to dvije po učeniku. Smatram da je i to jedan vid rasterećenja roditelja financijski u pogledu kupovanje odjeće za svoje školarce – rekao nam je Natko Duvnjak, ravnatelj Osnovne škole Jurja Dalmatinca.
POVIJEST ŠKOLSKE UNIFORME
Školska uniforma se u našim krajevima pojavila potkraj 19. stoljeća: za djevojčice se sastojala od crne kute i francuske kape, dok su dječaci većinom nosili crne kape sa štitnikom i pozlaćenim brojem razreda koji pohađaju. Tijekom druge polovice 20. stoljeća na redu su došle kute čija se boja postupno mijenjala, ali najčešće su bile plave. Kute su nosili dječaci i djevojčice.
Školske kute su se nosile iz više razloga, prvi je bio onaj praktični koji je dječju odjeću trebao zaštiti od prljanja i uništavanja, nadalje kute su trebale sakriti neprikladnu odjeću ponekih učenika te u konačnici poslužiti kao znak lakšeg prepoznavanja učenika na ulici. Boja kute, bar kada je riječ o Šibeniku, označavala je i pripadnost školi.
Naravno da ideja o uvođenju uniformi u škole nije postigla potpuni konsenzus među učiteljima i roditeljima. Razlozi ‘za’ i ‘protiv’ postoje i obje strane smatraju da raspolažu s valjanim argumentima. Protivnici uvođenja ovog vida obveznog odijevanja smatraju da uniforme umanjuju dječju individualnost, učenici će uvijek naći način da pribjegnu tome te smatraju da će doći do ponašanja kojim će djeca isticati osobnost. Također, model uniformiranja je teško provesti u praksi jer je potrebno dobiti suglasnost svih roditelja, a situacija gdje će jedan razred imati uniforme, a drugi ne jednostavno nije moguća.
Zagovornici povratka uniformirane odjeće, s druge strane, kao glavni argument ističu onaj socijalni i smanjenje diskriminacije, nadalje navode smanjenje tereta roditeljima koji neće morati brinuti što će dijete odjenuti, a spominje se i argument recikliranja budući da će se uniformirana odjeća moći proslijediti dalje. Uvođenje uniformi u škole je kompliciran posao, ravnatelj i školski odbor moraju postići dogovor s roditeljima, gdje se često ističe nedostatak novca koji roditelji moraju izdvojiti kao dodatan trošak.
RAVNATELJI PODIJELJENI
Osnovna škola Jurja Dalmatinca u Šibeniku je uspjela postići dogovor s roditeljima, no čini se da će u uvođenju uniformi ove jeseni ostati u tome sama.
– Budući da je ovdje riječ o nečemu što nije propisano na državnoj razini, uvođenja uniformirane odjeće u našu školu neće biti. Kada to bude propisano, onda ćemo tako i djelovati. Uniformiranje se treba provesti na način ‘ili svi ili nitko’ – rekao nam je ravnatelj Osnovne škole Vidici, Darko Relja.
Sličnog je stava i njegov kolega Emil Smerdel, ravnatelj Osnovne Škole Juraj Šižgorić koji smatra da je estetika ono o čemu treba zadnje razmišljati. Važnije je, smatra, djelovati iznutra i raditi na odgoju i obrazovanju mladih.
– Koliko je uniforma dobra, toliko i nije. Roditelj treba odvojiti novce, nezgodno je to. Ako nema društvo, kako možemo očekivati od roditelja. Ja to ne mogu zahtijevati, škola to ne može zahtijevati, to je na Vijeću roditelja da odluči – rekao nam je Smerdel koji je istaknuo da će se ta tema spomenuti na obveznoj sjednici na početku godine.
