Muzej Grada Šibenika na svom je facebook profilu podijelio jedan izgubljen, ali zanimljiv običaj, o kojem, priznajemo, nismo mnogo znali.
Jedna od važnijih djelatnosti kustosa Muzeja grada Šibenika je i bilježenje kazivanja naših sugrađana. Zahvaljujući njima rekonstruiramo i običaje koji se, nažalost, do danas nisu uspjeli očuvati. Jedan od takvih starih šibenskih običaja je i slavljenje Gospe od Pompeja na Gorici. Gospa od Pompeja bila je zaštitnik tog kvarta, a slavila se 8. svibnja. Ono što je bilo karakteristično za proslavu tog blagdana bilo je paljenje takozvanih tolomina, koje bi napravili tako da bi u praznu puževu kućicu stavljali glinu, ulili ulje, umetnuli lumine, te ih tako palili. Na taj način bila bi osvijetljena cijela ulica oko česme gdje se i održavala glavna svečanost. O tom običaju možemo nešto saznati i iz kazivanja Ive Ercegovića Kutlića i Markete Stošić:
„Za Gospu od Pompeja, koja je na osan maja, uvik je bila proslava ode u Novoj Crkvi. Jedan Zorić Kreše, on je poslin u Rim otiša posli rata, iza Pianija je doša. Oltar je ima one mramorne stupove. On je glavni oltar u mali oltar napravija i stavija samo veliki križ jer glavni svod unutra di je sta oltar on je računa da je to nešto najlipše, da je to umjetnost.
Imali smo jednu Štefaniju, Aleksu, ona bi to kitila na Gospu od Pompeja. Glazba bi svirala, bilo je dosta glazbara sa Gorice. Tu gori bi se kitilo i slavilo. Na Gospu od Pompeja je uvik bilo bogato. Tu bi nama dici bilo glavno igralište. Česmu bi okitilo i tu je i Glazba svirala. Popodne bi bila misa, a bilo bi i uoči. Kitilo bi se cvićem, viole su se mećale, bilo je i bršljana. Mećali bi tolomine – puževu kućicu bi napunili uljem i zapalili. To se radilo samo za Gospu od Pompeja. A palili bi i rokete. U Docu bi bile rokete na God Križa. Doli di je ono malo izbočeno di je ona popovska kuća. Tamo je bila isto česma. Doli bi isto glazba svirala. Bilo bi puno svita. Ja jedanput, samo nije bilo puno bjankarije na meni, bilo ono bokun gaća, okrpane cile i košulje komad. Ja iša proći, čim san doša na ćošak nisan moga izdržat, bacija se u more i izaša na drugu stranu i biž kući“, prisjetio se Ivo Ercegović – Kutlić, a slično je ispričala i Marketa Stošić:
„A ko more nadomistiti moju Goricu. To je za nas bija grad, a sve drugo bilo je vanka grada. Kad pomislin onda mogu reći da je to bilo pučko kazalište di je cila ulica bila pozornica, a svi mi glumci. Kad se gori kod nas slavila Gospa od Pompeja, to je bila zaštitnica našeg kvarta, onda je stvarno bila fešta. Na malom trgu di se slavilo bila je česma iz koje nikad nije potekla voda, pa smo je kitili cvićem, iz crkve bi se iznija kip i on bi se kitija, a u obližnje kuće palile se rokete. Svečanost potpomagali trgovci Pile Zorić, pa i Šare, onda i drugi. A da bi noći bila prava luminacija, mi dica kupili velike poljske puževe i u njiove prazne kućice stavljali gnjilu, nadolivalo se ulje i meća lumin i to bi gorilo ka stotine svića. Glavna fešta bila bi isprid Čečurine kuće.“
izvor: facebook Muzej Grada Šibenika
