Disleksija je jedna od specifičnih teškoća u učenju koja pogađa više od 30 tisuća djece u Hrvatskoj. Nije riječ o bolesti, kao što će je mnogi okarakterizirati, nije riječ ni o poremećaju već o sindromu iza kojih se vrlo često kriju genijalci.
Riječ je o sindromu koji, iako pogađa nemali broj djece kod nas, nije još uvijek dovoljno poznat i prihvaćen te još uvijek izaziva – sram.
Stručnjaci upozoravaju da je disleksiju ključno prepoznati na vrijeme kako bi se djetetu individualizirano pristupilo i omogućilo mu da razvije puni potencijal. Tu veliku ulogu imaju odgajatelji i učitelji, a problem nastaje kada se takvo dijete okarakterizira kao lijeno i nezainteresirano za rad.
U svakom razredu ima barem tri učenika s teškoćama u učenju koji: dugo slovkaju, ne čitaju točno, zrcalno pišu slova, imaju nečitki rukopis, pišu sporo ili imaju teškoća s upotrebom pravopisnih i gramatičkih pravila.
Takva djeca su često izložena ruganju i zlostavljanju, nisu prihvaćene od svojih vršnjaka i postaju frustrirana sobom. Dodatan je problem kada roditelj to ne prepozna ili disleksiju doživljava kao nešto čega se treba sramiti. A to je čak i danas čest slučaj.
U Šibeniku djeluje Udruga ‘Izvor ljubavi’, neprofitna organizacija osnovana prije osam godina na poticaj roditelja djece s poteškoćama u učenju s namjerom da se djeci pomogne prevladati ili ublažiti teškoće s kojima se susreću.
– U osam godina postojanja kroz naše je radionice prošlo 120 djece i roditelja s kojima je radilo petnaestak volontera/stručnih suradnika. Ove brojke pokazuju da u Šibeniku problema ima mnogo, a stručnih suradnika malo. Djeci smo olakšali ulazak u svijet slova i brojeva i pokazali im drugačiji način učenja, njima primjereniji – priča nam Majda Ivanda, predsjednica Udruge i medicinska sestra po struci.
Udruga je dugi niz godina djelovala u prostoru na Vanjskom da bi se u rujnu prošle godine preselila u novi prostor od 90 kvadrata u ‘plavom neboderu’ koji su dobilo na korištenje od Uprave Grada Šibenika, a uredili uz pomoć prijatelja i vlastitog angažmana. Prostor su učinili adekvatnim mjestom za rad, opremili pločama pametnicama i ostalim materijalom potrebnim za rad, a mogu se pohvaliti i bogatim fondom stručne literature koja je na raspolaganju roditeljima. Posla još uvijek ima, uvijek nešto treba, a prije svega volontera.
-Veliki je broj onih koji su nam pomogli, teško ih je sve sada nabrojati da nekoga ne izostavim.
KAKO PREPOZNATI DISLEKSIJU
Disleksija pogađa osobe na različite načine; svaka osoba s disleksijom ima svoj profil. Ipak, postoje neka obilježja koje se učestalo pojavljuju kod osoba s disleksijom: niska razina pismenosti
- teškoće u učenju čitanja i pisanja
- sporo čitanje i pisanje i/ili pravljenje mnogo grešaka
- teškoće u razumijevanju pročitanog teksta
- pravopisne greške
- umor za vrijeme čitanja/pisanja
- teškoće u pismenom izražavanju (organiziranje misli na papiru)
- loše verbalno pamćenje
- loša analiza detalja
Česte su i zamjene sličnih slova poput b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž pa riječi vrlo često pišu ovako: “dobar-bodar”, “bebica-dedica”, “bili-pili”, “nema-mene” .
Disleksičari mijenjaju i fonetski slična slova (d-t, g-k, b-p, z-s; “drži-trži”, “brati-prati”, “grije-krije”). Potkradaju im se i zamjene slogova, i to najčešće on-no, ej-je, mi-im, do-od, a zbog teškoća u čitanju često nagađaju pa umjesto “mračni” pročitaju “mačka”. Moguće je i dodavanje slova i slogova (npr., brada-barada, mrkva-markva, brod-borod), ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena), teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno) te vraćanje na već pročitani red.
IZVOR LJUBAVI
Kao glavni cilj Udruge ističe se organiziranje stručnih susreta, seminara, predavanja i radionica kako bi se pomoglo djeci, educiralo roditelje, ali i prosvjetne radnike koji imaju, kao što smo već spomenuli, bitnu ulogu u ranom otkrivanju ovog sindroma. Udruga se od samih početaka postojanja bavi psihosocijalnom podrškom djece s teškoćama u učenju kao posljedica disleksije, disgrafije, diskalkulije ili ADHD-a.
-Djeca s disleksijom često ne poznaju sebe, svoje potencijale i mogućnosti te zbog problema s učenjem ne uspijavaju pronaći svoj put kroz život. Upravo tu je ona najvažnija uloga Udruge, omogućiti dodatna znanja i individualni rad – objašnjava Ivanda.
Djeca su izložena neshvaćanju okoline, kako vršnjaka tako i starijih, postaju nezadovoljni sobom i tu dolazi do toga da neuspjeh rađa neuspjeh. Za normalni obrazovni program takve djece potrebni su školski terapeuti koji bi radili s njima, a sve to odlično funkcionira u inozemstvu i Zagrebu, ali nažalost ne i u Šibeniku gdje je manjak logopeda koji su ‘rastragani’ između više škola i velikog broja djece.
-Preventiva je najbitnija od svega, tete u vrtiću, učiteljice u prvom razredu. Bitno je roditelju dati neki signal, upozoriti ga ako se primijeti da dijete na neki način odskače od druge djece. Ta djeca knjigu doživljavaju kao bauk, sutra ću, sutra ću. Sutra postane prekosutra, idući tjedan, idući mjesec – nastavlja Ivanda koja se sa disleksijom susrela i na osobnoj razini budući da joj najmlađa kćer ima ovaj sindrom.
Veliki problem nastaje kada profesori ne izađu u susret, ne shvaćajući koliko je takvoj djeci potrebno puno više truda i rada. Ona nisu lijena, sva ta djeca imaju nešto u sebi samo je potrebno to pronaći i poticati.
-Evo, koliko je ljudi s disleksijom koji su postali netko i nešto, koji su postali broj jedan u svojem zanimanju. Picasso, Agatha Christie, Einstein…to je tek dio osoba s disleksijom koje su uspjele u onome što znaju, koje su iskoristile svoj dar –nastavlja.
Udruzi kronično nedostaje volontera i ovim putem pozivaju sve zainteresirane i voljne izdvojiti malo vremena. Volontiranje je dragocjeno iskustvo koje pruža osobnu satisfakciju, ali i može pomoći u daljnjem poslovnom životu.
Udruga je tako i zaposlila jednu djevojku koja je kod njih volontirala nekoliko godina.
Djeca s disleksijom često ne poznaju sebe i svoje mogućnosti, a Udruga je mjesto gdje roditelji, najvažniji oslonac svakog djeteta, mogu podijeliti svoja iskustva i strahove, dobiti informacije koje su im potrebne da bi njihovo dijete uspjelo i ne biti sami u svemu tome.
