Prije godinu i pol krenula je priča o dostavi svježih i domaće uzgojenih namirnica direktno na vaša vrata, priča koja je krenula zbog ‘lavovske borbe za preživljavanje’ bračnog para Pulić. Prije dvije godine i najlošije sezone od 2001., nemogućnosti prodaje gdje su naišli na mnogo zatvorenih vrata jer nisu imali povrće iz plasteničkog uzgoja, nije im preostalo ništa drugo nego da idu od vrata do vrata i prodaju svoju robu. I u tome su uspjeli.
Broj mušterija je na samom početku bio 7 do 8, danas govore o 40-45 mušterija tjedno na području Šibenika, Vodica, Tribunja i Brodarice gdje dostavljaju svoje proizvode.
– Najlakše vam je prodati proizvod, uvijek će se naći netko tko će vam kupit, ali najteži dio je zadržati mušterije, a još teže privući još njih. Da ja moram naručit robu ovako na slijepo nikad to ne bi napravila, ali moje mušterije su sa mnom “riskirale” i zadovoljne su. Najveću reklamu rade mušterije same i reklama ‘od usta do usta’ – priča nam Lucija Pulić.
Mušterije su te koje su zaslužne za njihov uspjeh, samopouzdanje, one su te koje su promijenile njihov pogled na ono što rade.
– Godinama smo padali i dizali se, godinama odustajali, vi ste podigli naše glave visoko i uspravno, puhnuli nam vjetar u leđa da se ne zaustavljamo, da se ne bojimo konkurencije,iako smo mali, malecki, da se ne bojimo EU-a,ni svjetske krize. Važno je samo jedno,da Vas okusima i mirisima vratimo u djetinjstvo, kad je sve bilo tako slatko,mirisno i ukusno..i ništa više.. – nedavno su zahvalili svojim mušterijama na Facebook stranici. A oni to i rade. Njihovo povrće i dalje ima miris povrća, miris zemlje i miris domaćeg.
Luciju je ovaj posao pretvorio i u taksista i danas može slobodno reći da šibenske ulice ima u malom prstu. Nije tako bilo u početku jer za neke nije znala ni da postoje.
– Nisam imala pojma da neke šibenske ulice uopće postoje, pogotovo Karlovačka ili Bosanska. Sad znam i gdje počinju i gdje završavaju, bolje od taksista – smije se naša sugovornica.
U svojem poslu upoznaju veliki broj ljudi i uvijek će istaknuti one najbolje strane posla, no sto ljudi sto ćudi i kada surađujete s ljudima na dnevnoj bazi, ponekad dođe i do ne tako ugodnih trenutaka.
– Imala sam prošle godine jedan slučaj kad mi je mušterija naručila trešnje i došla po njih na pijacu. Vidjela je trešnje na banku, kakve su, uzela, platila i otišla. Nakon nekih sat vremena me nazvala i izvikala se na mene, da su pokvarene, da je curila voda iz njih, da su pune crvi…to me baš uzdrmalo. Prodala sam 500 kg trešanja, nitko nije imao nikakve pritužbe, čak su neki uzimali svaki drugi dan, dok ih je god bilo. Ne možete za cijelo selo ispeći kolača, to je normalno – priča nam Lucija koja ipak više pamti ono pozitivno.
Ljudi najviše kupuju provjerene stvari, povrće, domaća jaja, zimnicu i krvavice, a Pulići su se bazirali isključivo na besplatnu dostavu na kućnu adresu. Na šibenskoj pijaci budu jedino ako imaju veće količine trešanja ili šljiva. Osim što mušterijama nude domaće uzgojeno povrće na kućnu adresu, ono što je opravdalo njihovu uslugu leži u činjenici što se to povrće bere nekoliko sati prije dostave i to je ono što privlači mušterije.
– Friško povrće i ja ovako lajava, pa prodala bi i kuću na neviđeno –smije se Lucija koja nam je otkrila da kupci imaju i mogućnost self servica, odnosno dolaska na njihovo imanje i branja onoga što želite. To je najpopularnije ljeti kada ima i više kulture u zriobi, a dolaze im obitelji s djecom kojima to bude posebno zanimljivo.
– Mi smo prezadovoljni i blagoslovljeni, jer to stvarno jesmo. Godinama muku mučimo s otkupom, sa cijenama otkupa…uvijek je bilo više za plakati nego za smijati se dok bi povrće došlo do kupaca cijena bi mu porasla četiri puta. E sad smo okrenuli ploču naopako, pa rajčice nakon berbe idu odmah na kućnu adresu. Zadovoljni mi, zadovoljni kupci! Teško bi bilo da mušterije nisu ovo prihvatile s oduševljenjem, pohvale dolaze sa svih strana i to je nešto što vas gura kad vam se ništa ne da, kad ste umorni od svih zakona, prireza i poreza…to vas digne i kako onda stati? – pita se Lucija.
OPG Pulić na svojem Facebook profilu često ističe kako je nedjelja neradna i dan za odmor pa smo Luciju priupitali o tome.
– Često znam ponovit onu staru uzrečicu ‘kad je Bog na prvom mjestu ,sve ostalo je na pravom mjestu’. Ne sramimo se reći da ne radimo nedjeljom .Posao je težak, posebno u ljetnim mjesecima kad spavamo 4-5 sati dnevno, kad se ustajemo u 4.30 i ostajemo budni do ponoći. Ne možete taj tempo izdržati i da hoćete, više od 5 dana. Dobro je biti radišan, ali treba znati i dati sebi malo oduška. Nedjeljom odmorimo, guštamo u kavi, odemo na Sv.Misu, obiteljski ručak, šetnja, ljeti kupanje…baš odmor – objašnjava Lucija koja zna kada je vrijeme za odmor i što je na prvom mjestu.
Oni su primjer osoba koje zatvorena vrata nisu olako prihvatili. Kada nema posla, stvori si ga sam i ljudi će to prepoznati.
