Ako ste od serije ‘Patrola na cesti’ očekivali jurnjavu automobilima po hrvatskim autocestama i županijskim prometnicama, nakon prve epizode bez ikakve ste sumnje iznenađeni. Ova pomalo spora, na trenutke komorna i dramska epizoda u kojoj se izlaže pozadina priče u seriji, naime, nema nikakve sličnosti s ‘Cobrom 11’. I dobro je što je tako
‘Patrola na cesti’ zapravo je istodobno zanimljiv, ali i nezahvalan naslov za jednu TV seriju. S jedne strane, odmah asocira na policiju, na jurnjavu automobilima, dinamiku i napetost, što podjednako privlači i manje zahtjevne i zahtjevnije gledatelje, no s druge strane, seriju trpa u žanr u kojem su zakonitosti vrlo vidljive, stroge i ograničavajuće, pa će gledatelji već i prije prve epizode imati određena očekivanja – dobra ili loša. Moguće je da će se radovati nečemu što ih podsjeća na Grand Theft Auto i uz što mogu ‘pustit mozak na pašu’, a moguće je i da će odmahnuti rukom, pretpostavljajući da je riječ ili o još jednom ‘Krim Teamu’ ili o jeftinoj domaćoj kopiji ionako jeftine i glupe ‘Cobre 11’.
Po prvoj epizodi domaće serije ‘Patrola na cesti’ jako je teško reći kamo smjeraju autori, iako zbog njihove autorske anamneze (redatelj Zvonimir Jurić režirao je hvaljenu ratnu dramu ‘Crnci’ i noviji film ‘Kosac’, a scenarij je pisao s Juricom Pavičićem) nije baš vjerojatno da pikiraju na ‘Cobru’ ili ‘K.T.’. Nanekakvu policijsku priču očito smjeraju, ali prva epizoda dosta je teško poveziva s naslovom jer više nalikuje depresivnoj, obiteljskoj, na trenutke čak i komornoj drami negoli bilo čime što ima veze s policijom, patrolom i cestom.
Mnogo je vrhunskih televizijskih serija počelo takvom, dugom ekspozicijom – sjetimo se samo američkog ‘Breaking Bada’, koji u cijelom pilotu izgleda kao drama o provincijskom luzeru koji na svoj pedeseti rođendan saznaje da umire, a za utjehu ne uspijeva čak ni iskamčiti pošten seks od supruge – pa možda i ‘Patrola na cesti’ slijedi takvu formu. Osobno nemam ništa protiv, ali pomalo strepim zbog domaće publike, koja, još uvijek nenavikla na mogućnost da se i u Hrvatskoj tu i tamo snimaju kvalitetne i zanimljive serije, vrlo lako odustaje.
A što je to u prvoj epizodi ‘Patrole na cesti’ zbog čega bi gledatelji mogli odustati? Ništa strašno, čak dapače, riječ je o sasvim pristojno zanimljivoj priči, u kojoj se mladi policajac Josip (Krešimir Mikić) iz Zagreba vraća u rodno mjesto nedaleko od granice s BiH zbog majčine smrti te ondje shvaća da mu otac nije u stanju živjeti sam, pa se odlučuje na preseljenje i traži premještaj u lokalnu policiju. Osim oca, u rodnome mjestu ima i brata Franu, koji se – prilično je jasno natuknuto – bavi švercom pića i cigareta iz susjedne Hercegovine kako bi pripomogao uspjehu vlastitog lokala koji vodi u mjestu. Tu su i šogorica Mare (Nataša Janjić) te nećakinja Josipa, a nagovještaju se i određene obiteljske napetosti koje bi, čini se, u kasnijim epizodama mogle utjecati i na Josipov policijski posao.
Dakle, ekspozicija. Prikaz pozadinske situacije i upoznavanje s likovima. Od policijske priče, patrole i ceste nema ni P ni C. Nije ni neviđeno ni loše, ali bi domaćoj publici moglo biti malo neuobičajeno, pa kako je usput i još popraćeno za noviji hrvatski film i serije vrlo tipične duge kadrove previranja glavnog junaka koji gleda u daljinu, mogu zamisliti da bi neke gledatelje moglo iznervirati ili im barem ugasiti interes.
Meni nije. Glumci su dobri, atmosfera dobra, situacija prilično zgodna za razvoj svakojakih lokalnih policijskih pričica, činjenica da je serija smještena na granicu s BiH također nudi neke zgodne okvire za pojedine slučajeve, a obiteljska drama uvijek je dobar dubinski oslonac takvim serijama te ih sprječava da ne potonu u ‘K.T.’ trash. Vidjet ćemo nakon nadolazećih epizoda, ali zasad mi se ‘Patrola na cesti’ čini obećavajućom. Ako ništa drugo, barem još jednom imamo priliku na televiziji gledati seriju koja izgleda kao prava serija, a ne kao nečija kućna improvizacija s jeftinim kulisama od šperploče.
izvor:tportal.hr
