Svrstana u kategoriju ugroženih vrtsa

U NP ‘Krka’ živi i zaštićena čovječja ribica. Jeste li znali da može poživjeti i više od 100 godina?

FOTO B. Jalžić
Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Na području NP ‘Krka je 1989. godine otkrivena je čovječja ribica – najpoznatiji stanovnik našeg podzemlja, a monitoring vrste na području Parka pokazao je da je njezina populacija stabilna. Taj jednini pravi podzemni kralježnjak, paleoendem Dinarida, u potpunosti je prilagođen životu u špiljskim uvjetima, a također naseljava krško podzemlje u sjevernoj Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

U Hrvatskoj je čovječja ribica strogo zaštićena vrsta, a na europskoj razini nalazi se, kao prioritetna vrsta, na dodacima Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije. Uvrštena je i na listu Konzervacijskog programa EDGE, koji je usmjeren prema zaštiti i očuvanju ugroženih vrsta jedinstvenih prema svojoj evoluciji a koje su nezamjenjiv dio svjetske prirodne baštine.

Osnovna boja tijela čovječje ribice je bijela s blagim primjesama ružičaste pa je zbog sličnosti s ljudskom kožom ta vrsta u svom nazivu dobila atribut „čovječja“. Zbog životnih uvjeta u stalnoj tami podzemlja, oči su vidljive jedino kod mladih jedinki, dok su kod odraslih zakržljale i prekrivene tankom kožom pa nisu vidljive. Tijelo joj je vitko i izduženo, od vrha njuške do vrha repa dugo 25-35 cm (najviše 40 cm). S obzirom da vrlo rijetko napušta vodu, noge su joj malene i služe samo za lagano kretanje u potrazi za hranom. Rep joj je bočno spljošten, izrazito snažan, a služi za kretanje kroz vodu. U vodama bogatim kisikom diše na škrge i preko kože, a u hipoksičnim uvjetima može disati i plućima.

Hrani se špiljskim vodenim beskralježnjacima, poput rakušaca, puževa i ličinki kukaca, a bez hrane može preživjeti osam godina. Čovječja ribica je mali repaš, težak 15–20 grama. Vrlo sporo se razvija pa odrasli stadij dosegne s 14-18 godina. S obzirom da može doživjeti starost veću od 100 godina (u zatočeništvu 68,5 godina), čovječja ribica je vodozemac s najduljim životnim vijekom. Preferira čiste, kisikom bogate vode i relativno nisku temperaturu, u rasponu od 5 do 15 °C. Uglavnom živi u dubljim dijelovima špilja, a ponekad je se može vidjeti i u plitkim podzemnim jezerima u potrazi za hranom.

Uglavnom žive u manjim skupinama. Za vrijeme parenja mužjaci postanu izrazito teritorijalni te kada ženka uđe u mužjakov teritorij, počne udvaranje. Ženka jaja polaže izvan teritorija mužjaka, polaže jaja ispod kamenja i nastavi ih čuvati sve dok se ne izlegnu mlade ličinke. Tu radnju ponavlja 25 dana tijekom kojih će položiti više od 70 oplođenih jaja iz kojih se izleže nova generacija ličinki.

Napomenimo, usprkos zaštiti na nacionalnoj i europskoj razini, ova vrsta je prema zadnjoj procjeni ugroženosti vodozemaca i gmazova Hrvatske svrstana u kategoriju ugroženih vrsta. Kao osnovni uzrok ugroženosti ističu se degradacija krških staništa zbog onečišćenja podzemnih voda i brojni zahvati koji mijenjaju hidrološke režime podzemnih voda.


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.