Može li seizmologija precizno predvidjeti rizike od potresa

U Dalmaciji su najugroženiji Dubrovnik i Split, a Šibenik nije u trusnoj zoni

Foto: Nino Milin

Potres kod otoka Žirja u ponedjeljak, magnitude 2 stupnja po Richteru, s epicentrom 24 kilometra od Šibenika, i nedjeljni potres magnitude 4,7 Richtera s epicentrom kod Posedarja, koji se osjetio na širem području Dalmacije, ponovno su aktualizirali staro pitanje koliko je hrvatsko priobalje, posebno Dalmacija, trusno i za život rizično područje kad je posrijedi dinamična seizmološka aktivnost koja je stoljećima prisutna na našem tlu.Tim povodom razgovarali smo s Krešimirom Kukom iz Seizmološke službe pri PMF-u u Zagrebu.

– Najrizičnije je južno priobalje jer su tamo mogući najsnažniji potresi. Ako govorimo o većim gradovima, onda su to Dubrovnik i Split. A na sjeveru su najugroženiji Rijeka i Zagreb – govori nam Krešimir Kuk.

Čitava Hrvatska, kao prirodni dio mediteransko-transazijskog pojasa, smještena je na seizmički aktivnom području, koje je podijeljeno na dva trusna područja: priobalno područje i sjeverozapadni kontinentalni dio. I dok do potresa u priobalju dolazi zbog podvlačenja Jadranske platforme pod Dinaride, što je reakcija na kretanje Afričke ploče prema Euroazijskoj, na kontinentalnom području potresi su posljedica pomicanja Dinarskog i Alpskog gorja.

Jesu li posljednji potresi nagovještaji snažnijeg potresa, primjerice onakvog kakav je svojedobno razorio Dubrovnik? Naš sugovornik izričito naglašava da posljednji potresi ništa ne nagovješćuju, već se radi o normalnoj seizmičkoj aktivnosti koja je posljednjih mjeseci pojačana na čitavom području jugoistočne Europe i Balkana.

– Seizmička aktivnost na trusnim područjima nikad nije jednoliko raspoređena, što znači – kada potresi nastaju i koliko će biti jaki – to su nepravilni događaji, dakle, ne dolaze periodički. Najkraće rečeno, seizmički smo aktivno područje, imamo potrese i sa njima živimo – rezimira Kuk.

Prema procjeni Državne uprave za zaštitu i spašavanje RH (DUZS) u našoj zemlji postoji velika opasnost od potresa 8. i 9. stupnja po Mercalliju na gotovo 37 posto teritorija, a opasnost od 7 stupnjeva po Mercalliju prijeti na gotovo 57 posto hrvatskog teritorija. Stoga nas zanima, s obzirom na procjenu DUZS-a i potrese koji su se dogodili u posljednje dvije godine, uključujući i jaki potres u Zagrebu, trebamo li očekivati da bi se u neko dogledno vrijeme mogao dogoditi razorniji potres na području Hrvatske.

Naš sugovornik smatra da nema nikakvih naznaka za tako nešto, ističući da je potrese nemoguće prognozirati i da nema modela niti znanstvenih osnova po kojima bismo mogli predvidjeti njihov nastanak.

– Ovi potresi su samo potvrda teorije da mi jesmo seizmički aktivno područje i da su kod nas mogući jači pa i razorni potresi, što ne znači da će se oni uskoro i dogoditi. Jedino što današnja seizmologija može reći jest na kojim područjima i koliko jake potrese možemo očekivati – precizira Kuk.

Imajući u vidu sve to pitamo se je li Hrvatska znanstveno i tehnički spremna da pravodobno i odgovarajuće reagira na neki budući, mogući razorni potres.

– Iako smo mala zemlja, po pitanju stručnog i znanstvenog pristupa apsolutno pratimo sve svjetske trendove – uvjerava nas naš sugovornik, ali oprezno dodaje da s tehničke strane jako zaostajemo za razvijenim europskim zemljama.

Pritom naglašava da šira javnost često ne razumije kako nije funkcija seizmologije da prognozira potrese već da nove spoznaje o njima iskoristi za razvoj protupotresne gradnje.

– Svi važniji objekti, vijadukti, mostovi, hidroelektrane, nuklearne elektrane sadrže tzv. seizmičke parametre koji impliciraju sigurne metode gradnje tih objekata.

KRONIKA POTRESA U DALMACIJI Prvi veliki potres na području Dalmacije, koji je ostao zapamćen, dogodio se daleke  361. godine. Predaja prenosi da je u more tom prilikom propao grad Cissa na otoku Pagu. Možda najrazorniji potres u Dalmaciji, godine 1667. pogodio je Dubrovnik. Sa Srđa je padalo kamenje na grad, a Dubrovnik je bio gotovo sravnjen sa zemljom. Stradalo je oko tri tisuće ljudi. Ratne 1942. godine snažan potres magnitude 6,2 po Richteru pogodio je Imotsku krajinu.  Samo dva desetljeća kasnije, u zimu 1962. godine, potres gotovo iste snage uzdrmao je Makarsko primorje. Od prvog udara napukla je makarska riva u duljini 700-tinjak metara, što je bio uvod u lanac od 54 manja potresa koja su se nastavila tijekom sljedeća dva tjedna. Tom prilikom oštećeno je oko 11 tisuća stambenih objekta, a 13 posto tadašnjeg stanovništva Makarskog primorja ostalo je bez krova nad glavom. Posljednji u nizu snažnih potresa u Dalmaciji dogodio se prije četvrt stoljeća na Pelješcu kada je najviše stradao grad Ston.

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.