Potres kod otoka Žirja u ponedjeljak, magnitude 2 stupnja po Richteru, s epicentrom 24 kilometra od Šibenika, i nedjeljni potres magnitude 4,7 Richtera s epicentrom kod Posedarja, koji se osjetio na širem području Dalmacije, ponovno su aktualizirali staro pitanje koliko je hrvatsko priobalje, posebno Dalmacija, trusno i za život rizično područje kad je posrijedi dinamična seizmološka aktivnost koja je stoljećima prisutna na našem tlu.Tim povodom razgovarali smo s Krešimirom Kukom iz Seizmološke službe pri PMF-u u Zagrebu.
– Najrizičnije je južno priobalje jer su tamo mogući najsnažniji potresi. Ako govorimo o većim gradovima, onda su to Dubrovnik i Split. A na sjeveru su najugroženiji Rijeka i Zagreb – govori nam Krešimir Kuk.
Čitava Hrvatska, kao prirodni dio mediteransko-transazijskog pojasa, smještena je na seizmički aktivnom području, koje je podijeljeno na dva trusna područja: priobalno područje i sjeverozapadni kontinentalni dio. I dok do potresa u priobalju dolazi zbog podvlačenja Jadranske platforme pod Dinaride, što je reakcija na kretanje Afričke ploče prema Euroazijskoj, na kontinentalnom području potresi su posljedica pomicanja Dinarskog i Alpskog gorja.
Jesu li posljednji potresi nagovještaji snažnijeg potresa, primjerice onakvog kakav je svojedobno razorio Dubrovnik? Naš sugovornik izričito naglašava da posljednji potresi ništa ne nagovješćuju, već se radi o normalnoj seizmičkoj aktivnosti koja je posljednjih mjeseci pojačana na čitavom području jugoistočne Europe i Balkana.
– Seizmička aktivnost na trusnim područjima nikad nije jednoliko raspoređena, što znači – kada potresi nastaju i koliko će biti jaki – to su nepravilni događaji, dakle, ne dolaze periodički. Najkraće rečeno, seizmički smo aktivno područje, imamo potrese i sa njima živimo – rezimira Kuk.
Prema procjeni Državne uprave za zaštitu i spašavanje RH (DUZS) u našoj zemlji postoji velika opasnost od potresa 8. i 9. stupnja po Mercalliju na gotovo 37 posto teritorija, a opasnost od 7 stupnjeva po Mercalliju prijeti na gotovo 57 posto hrvatskog teritorija. Stoga nas zanima, s obzirom na procjenu DUZS-a i potrese koji su se dogodili u posljednje dvije godine, uključujući i jaki potres u Zagrebu, trebamo li očekivati da bi se u neko dogledno vrijeme mogao dogoditi razorniji potres na području Hrvatske.
Naš sugovornik smatra da nema nikakvih naznaka za tako nešto, ističući da je potrese nemoguće prognozirati i da nema modela niti znanstvenih osnova po kojima bismo mogli predvidjeti njihov nastanak.
– Ovi potresi su samo potvrda teorije da mi jesmo seizmički aktivno područje i da su kod nas mogući jači pa i razorni potresi, što ne znači da će se oni uskoro i dogoditi. Jedino što današnja seizmologija može reći jest na kojim područjima i koliko jake potrese možemo očekivati – precizira Kuk.
Imajući u vidu sve to pitamo se je li Hrvatska znanstveno i tehnički spremna da pravodobno i odgovarajuće reagira na neki budući, mogući razorni potres.
– Iako smo mala zemlja, po pitanju stručnog i znanstvenog pristupa apsolutno pratimo sve svjetske trendove – uvjerava nas naš sugovornik, ali oprezno dodaje da s tehničke strane jako zaostajemo za razvijenim europskim zemljama.
Pritom naglašava da šira javnost često ne razumije kako nije funkcija seizmologije da prognozira potrese već da nove spoznaje o njima iskoristi za razvoj protupotresne gradnje.
– Svi važniji objekti, vijadukti, mostovi, hidroelektrane, nuklearne elektrane sadrže tzv. seizmičke parametre koji impliciraju sigurne metode gradnje tih objekata.
KRONIKA POTRESA U DALMACIJI Prvi veliki potres na području Dalmacije, koji je ostao zapamćen, dogodio se daleke 361. godine. Predaja prenosi da je u more tom prilikom propao grad Cissa na otoku Pagu. Možda najrazorniji potres u Dalmaciji, godine 1667. pogodio je Dubrovnik. Sa Srđa je padalo kamenje na grad, a Dubrovnik je bio gotovo sravnjen sa zemljom. Stradalo je oko tri tisuće ljudi. Ratne 1942. godine snažan potres magnitude 6,2 po Richteru pogodio je Imotsku krajinu. Samo dva desetljeća kasnije, u zimu 1962. godine, potres gotovo iste snage uzdrmao je Makarsko primorje. Od prvog udara napukla je makarska riva u duljini 700-tinjak metara, što je bio uvod u lanac od 54 manja potresa koja su se nastavila tijekom sljedeća dva tjedna. Tom prilikom oštećeno je oko 11 tisuća stambenih objekta, a 13 posto tadašnjeg stanovništva Makarskog primorja ostalo je bez krova nad glavom. Posljednji u nizu snažnih potresa u Dalmaciji dogodio se prije četvrt stoljeća na Pelješcu kada je najviše stradao grad Ston.
