HDZ ima dobro ‘prolazno vrijeme’ u Šibeniku i županiji. Naime, osam posto prednosti pred drugoplasiranim u Šibeniku i čak 15 u županiji povoljan je pokazatelj, ali i obje organizacije moraju biti svjesne da stvari za dvije godine neće, tek tako, ići inercijom. Jer, vidjeli smo što se dogodilo šefu HDZ-a Plenkoviću – kratak je put od gotovo sigurnog trijumfa do, uvjetno rečeno, poraza…
Koja je to tajna HDZ-a u Šibeniku i županiji?
Prvo i osnovno, lokalni HDZ-ovci bježe kao opareni od bilo kakve tvrde ideologije. Posljednjih godina rijetko ulaze u situacije kojima bi odbijali glasače iz centra. Svjesni su da imaju svoje birače, kojima će na najbeznačajnim izborima, ovim europskim, ruka možda i pobjeći prema desnici zbog nezadovoljstva liberalnim smjerom stranke. Ali, kad se zbijaju redovi, HDZ prestaje biti stranka, a opet postaje pokret. Ipak je bazen u centru najpuniji potencijalnim glasovima.
Jedina donekle ideološki skliska akcija bila je preimenovanje Poljane maršala Tita u – jednostavno – Poljanu. No, opet to nije odradio sam HDZ, već je ‘outsorcao’ Hrvoja Zekanovića. Dogodila se akcija koja je odgovarala jednima i drugima, Zekanoviću da zajaše na desnom valu, a HDZ-u da malo oraspoloži krajnju desnicu u svojim redovima.
Desno, desnije
Taj desni val stvorio je bivši šef Karamarko, izvlačeći Kevine jame, govoreći kako će svatko moći govoriti u svojoj kući što hoće, ali ne i javnom diskursu. Što je to nego zloglasni verbalni delikt?! Pridruživao je HDZ-u razne opskurne stranke i strančice desnog predznaka i izvukao ih s margine. I sada stranka, u postKaramarkovu razdoblju, plaća cijenu…
Stranke, u nas više pojedinci, izrazito populističkog desnog izričaja, kao i u cijeloj Europi, počeli su bujati i u Hrvatskoj. Njihovih u županiji zbrojenih skoro 19 posto glasova znak su za uzbunu u HDZ-u. A jedina sreća im je što se još nije pojavio nitko jačeg kalibra kojemu bi ljudi povjerovali. Iako ovaj HDZ bježi od desnice, pragmatički će u određenim situacijama morati zaigrati i na tu kartu.
Još ljevica ni propala
Priličnih 22 posto SDP-a u Šibeniku znak je da ta stranka ima svoj pomalo zaboravljeni potencijal i svoje standardne birače. I to u Bernardićevo doba kojeg je vlastita stranka u više navrata pokušala detronizirati. Jačanjem tvrde desnice, pak, jačat će i ljevica jer se pribojava vraćanja društva u ‘figurativno 16. stoljeće’.
Jednostavno je! Ljevica još nije propala jer moderan politički svijet počiva na dualizmu koji čine – stranka desnog centra i stranka lijevog centra. No, ovaj dobar rezultat SDP-a više je, dakle, splet okolnosti nego realne snage stranke. Teškaši na listi SDP-a bili su dobar potez Bernardića i pokazatelj da imena ipak znače. A pomazio ih je i D’Hondt…
Ljudi su, pokazalo se, ključni. SDP-u ih kronično nedostaje, a HDZ ne zna što će s pomalo isluženim imenima. U svakom slučaju, nova lica potrebna su jednima i drugima. U prolaznom vremenu, točno dvije godine do prve runde lokalnog obračuna na biralištima, HDZ stoji dobro, SDP također ima solidnu startnu poziciju, a pitanje je samo gdje će onih 19 posto ultradesnice – dobar dio desnici najbližoj centru jer tko želi da se njegov glas ne čuje.
(Naslovna fotografija: Duško Jaramaz/Pixsell)
